**** Sickness ****

U osnovnoj skoli ja mislim 7. ili 8 razred sa smo bili nasem jednom prijatelju iz razreda umre otac. Naravno da smo svi bili pogodjeni sa tim a on da ne govorilm.. I naravno kako to biva cijeli razred je posao na sahranu..Bilo je neko prohladno vrijeme i kisa je bila padala prije toga..Mi smo sa autobusom isli nas razred i kada smo dosli tamo uzeli smo ono cvijece i vjence pa u red da nosimo to do groba..Cijelo vrijeme svi smo bili skupa nas razred i bilo je jako tesko gledati naseg prijatelja kako se rastaje sa svojim ocem..U tim trenucima ja sam pomisljao : Pa sta da se ovo desi nekome od nas , a moguce je sve na ovome svijetu..Ali on gubi oca kada mu najvise treba. Onda dolazi meni jedan jako neugodan trenutak kada moramo izruciti sucut obitelji..Nije to da ja ne zelim uraditi nego mi je to nekako neugodno uraditi ne znam zasto ali sigurno vecina vas ima isti osjecaj..Urucio sam sucut i vratio se na mjesto gdje smo svi stajali da pricekam ostale prijatelje..I dok smo stajali tu doljece prijatelj "X" (oznacit cu ga tako da ga ne prozivam sad imenom). Inace on je malo kako bi reko zbunjen i brzoplet sa rijecima i potezima ..Dobar je prijatelj i sve ali je nespretan nekako..I dolazi on do nas mi svi ono u glupom osjecaju i izgovara ove rijeci: ??
Mi se svi pogledali i poceli se ono polako smijati..Ja sam morao kapu da navucem na lice i nasmijem se posto me stid bilo da me neko vidi..On je stajao mrtav hladan kao da je sve ok..Ne znam jebo te sta bi sa sobom tada..Svi tuzni mene smijeh puca, ali ne samo mene nego i ostale prijatelje..Pa "X" kako mozes to reci pitamo ga mi..A on odgovara: . Mi se svi opalimo smijati opet i kazemo pa budalo nisi se ti tada ni rodio kad je Tito umro.. Na to ce on : ..Eto sta bi mu covjek..
Srecom da je sprovod zavrsio i da smo se moglu ismijati u autobusu kako treba..