< | travanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
One tamo sedmice sam proveo četiri opuštajuća dana u brdima, u pokretu, pod šatorom, daleko od pameti, daleko od svega. Ali svake noći sam sanjao. Prvo - svog bivšeg tasta kog odavno nisam video; zatim eteričnu devojku u koju sam bio zaljubljen koliko juče, pre godinu dana; a trećeg jutra svog psa (ne mogu napisati ni starog, ni nekadašnjeg) – u šetnji smo, zagubio se, zovem ga i zviždim naš znak po ćoškovima, odjednom eto njega kako nezainteresovano hoda trotoarom uz mene, nokti mu grebu po betonu. Tog poslednjeg, ranog jutra, baš kada ptice počeše da pevaju, obrušila se senka užasa, ne znam šta mi je prvo palo na pamet, ali odmah zatim sve ostalo – prolaznost, smrt, zaborav, nestajanje – stvari koje me tako užasavaju i opterećuju. Ćvrsto sam stiskao oči i pravio grimasu pokušavajući da to odagnam od sebe. Setio sam se filma "Mrtvi" Džona Hjustona, i Majkla Fjurija, i scene kad se Anđelika Hjuston seća njega kako je davno, davno, bio zaljubljen u nju, na ledenoj kiši stajao ispod njenog prozora, razboleo se, umro. Umro, pokopan, prestao da postoji – osim u njenom sećanju. Jednoga dana, kada budeš stara, pričaćeš svojim unucima: E deco, zar vam nisam pričala, baka se dvaput udavala, da, da, pre vašeg dede je bila udata za... ... ček kako se zvaše? Tako sam joj govorio pre pet godina, baš tako. |