< | siječanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Subota nije vreme za lude provode, za bioskope i porno filmove, ne, subotom oblačim pregaču i kuham ručak za cijelu sedmicu. U subotu uključujem TV jer na Avali ide Trial and Retribution. DCI Róisín Connor je oh so sweet kad ispija pivo (posle se napila, zamalo da se povata sa tamo nekim bajom) ---- Zamalo da pod okriljem noći stavim FB status: "S. fell in love with a fictional character" I onda se setim da bi to bilo a bit too much info, za FB gde nastupam pod svojim pravim imenom. Takve stvari su za blog gde me kao ne znaju. I onda se setim: "All the characters I ever fell in love, in fact, were fictional" ---- Kad nešto tako napišem na engleskom deluje mi oh so different kao da sam ja neko drugi ko je napisao nešto ubibože pametno i/ili zanimljivo To nije foliranje nego igranje efekat rezervisan za pisanu reč ---- Ne sećam se kako je bilo ranije pre pet meseci, pre pet godina, pre petnaest godina, ali sada, kad god se vratim kući sa posla, sednem mrtav, ali mrtav umoran, i moram da odremam pola sata Uveče ne mogu da zaspim ---- Tako i večeras, umesto da spavam ne bi li se ujutro rano probudio ustao i izašao na ulice dok nigde nema nikoga Ne ja u najboljem slučaju pišem ove gluposti ---- Zaspaću uz knjigu iskopao sam i kupio Homo Faber od Maxa Frischa (sada se iz drugog plana začuje Radmilovićevski glas: "on čita knjigu, jebote!!!) Po toj knjizi je snimljen film "Voyager", gde glume moj alter ego Sam Sheppard, i one of those fictional characters - Julie Delpy - kad je imala 22 godine. Čitao sam komentare da film ne uspeva da pohvata sve fabule radnje, da je kao kniga mnogo bolja, i bilo mi je sumnjivo jer - aman - u knjizi ne igra Julie Delpy. Međutim, ima istine u tome, možda to bude jedna od onih knjiga. Doduše, tek sam na početku, eno ih još čuče u pustinji ispod krila aviona. ---- Ne znam zašto ali stalno mi na pamet pada zaboravljeni Antonionijev film Profesija: Reporter Baš bih to sada hteo da gledam Džek Nikolson vozi kabriolet kroz pustinju |
The world is my oyster Pomislio je gospodin Jović Očaran neotkrivenim prostranstvima Što su se prostirala svuda okolo. A onda je u redu pred kasom iza mene stao Neko ko se odveć sladio belim lukom And the world was not an oyster anymore. Tu se završava upliv belog luka protiv koga nemam ništa, čak ga smatram veoma korisnim u svakoj kuhinji. I tužno je i srećno je kad ne znaš koliko bi hteo o svetu što te okružuje, pa provodiš dane, a nekad i godine, misleći da su Sonic Youth i Musical Youth jedno te isto ne upitavši se da li je to moguće. A onda čuješ Superstar koja čak uopšte nije njihova, nego je obrada pesme Carpentersa - a tek oni, koji su sad pa oni? Pa onda Kavafi – još jedno od imena koja su deo šuma u preopterećenoj glavi – više puta sam čuo kako neko kaže "čitam Kavafija" – ali ko bi mogao sve pohvatati, mislio sam da je to još jedan od pisaca što... u stvari, nisam mislio ništa, dok nisam pročitao ovaj post. Ovo je ujedno i podsetnik samom sebi, poruka sebi koji će ovo čitati na proleće. Kavafija još nisam čitao, nisam kupio markicu i ne idem tramvajem na posao, ali ću na proleće držati knjig u rukama i gledaću kroz prozor. I na kraju, torrenti, stidim se da priznam ali nisam ih koristio, nisam osećao potrebu obaška što nisam imao predstavu kako? I onda poželeh da skinem propuštene epizode britanske policajske serije iz pretprošlog posta... i onda se otvorio novi okean knjiga, muzike, dokumentaraca, filmova, plastelinskih animacija, pa još filmova, i to kakvih... I dalje sam uveren da je tama bioskopske sale prava i jedina stvar, ali ipak... (Javite ako znate gde ima Trifoovih filmova – Ukradeni poljubci, Zajednička postelja i sto, Nežna koža... Znam da ima u Kinoteci, ali ko će dočekati sledeću projekciju). I to bi bio kraj ovom izvešaju gospodina Jovića. Ne znam kako je kod vas, ali ovde kod mene je baš sada slave smenu godina, sve gruva i seva, moram hitro u zaklon pre nego što kroz prozor uleti neki met |