Siboney

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

25.01.2009., nedjelja

What are you doing right now?


Subota nije vreme za lude provode,
za bioskope i porno filmove,
ne, subotom oblačim pregaču
i kuham ručak za cijelu sedmicu.

U subotu uključujem TV
jer na Avali ide Trial and Retribution.

DCI Róisín Connor je oh so sweet kad ispija pivo

(posle se napila, zamalo da se povata sa tamo nekim bajom)

----

Zamalo da pod okriljem noći stavim FB status:
"S. fell in love with a fictional character"

I onda se setim da bi to bilo
a bit too much info,
za FB gde nastupam pod svojim pravim imenom.
Takve stvari su za blog gde me kao ne znaju.

I onda se setim:
"All the characters I ever fell in love,
in fact, were fictional"

----

Kad nešto tako napišem na engleskom
deluje mi oh so different
kao da sam ja neko drugi
ko je napisao nešto ubibože pametno i/ili zanimljivo

To nije foliranje nego igranje
efekat rezervisan za pisanu reč

----

Ne sećam se kako je bilo ranije
pre pet meseci, pre pet godina, pre petnaest godina,
ali sada, kad god se vratim kući sa posla,
sednem mrtav, ali mrtav umoran,
i moram da odremam pola sata

Uveče
ne mogu da zaspim

----

Tako i večeras,
umesto da spavam ne bi li se ujutro rano probudio
ustao i izašao na ulice dok nigde nema nikoga

Ne
ja u najboljem slučaju pišem ove gluposti

----

Zaspaću uz knjigu
iskopao sam i kupio Homo Faber od Maxa Frischa

(sada se iz drugog plana začuje Radmilovićevski glas: "on čita knjigu, jebote!!!)

Po toj knjizi je snimljen film "Voyager", gde glume moj alter ego Sam Sheppard,
i one of those fictional characters - Julie Delpy - kad je imala 22 godine.

Čitao sam komentare da film ne uspeva da pohvata sve fabule radnje, da je kao kniga mnogo bolja,
i bilo mi je sumnjivo jer - aman - u knjizi ne igra Julie Delpy.
Međutim, ima istine u tome, možda to bude jedna od onih knjiga.

Doduše, tek sam na početku,
eno ih još čuče u pustinji ispod krila aviona.

----

Ne znam zašto
ali stalno mi na pamet pada zaboravljeni Antonionijev film
Profesija: Reporter

Baš bih to sada hteo da gledam

Džek Nikolson vozi kabriolet kroz pustinju






- 01:15 - Komentari (8) - Isprintaj - #

13.01.2009., utorak

All day I think about it, then at night I say it


The world is my oyster
Pomislio je gospodin Jović
Očaran neotkrivenim prostranstvima
Što su se prostirala svuda okolo.

A onda je u redu pred kasom iza mene stao
Neko ko se odveć sladio belim lukom
And the world was not an oyster anymore.

Tu se završava upliv belog luka protiv koga nemam ništa, čak ga smatram veoma korisnim u svakoj kuhinji.

I tužno je i srećno je kad ne znaš koliko bi hteo o svetu što te okružuje, pa provodiš dane, a nekad i godine, misleći da su Sonic Youth i Musical Youth jedno te isto ne upitavši se da li je to moguće. A onda čuješ Superstar koja čak uopšte nije njihova, nego je obrada pesme Carpentersa - a tek oni, koji su sad pa oni?

Pa onda Kavafi – još jedno od imena koja su deo šuma u preopterećenoj glavi – više puta sam čuo kako neko kaže "čitam Kavafija" – ali ko bi mogao sve pohvatati, mislio sam da je to još jedan od pisaca što... u stvari, nisam mislio ništa, dok nisam pročitao ovaj post.

Ovo je ujedno i podsetnik samom sebi, poruka sebi koji će ovo čitati na proleće. Kavafija još nisam čitao, nisam kupio markicu i ne idem tramvajem na posao, ali ću na proleće držati knjig u rukama i gledaću kroz prozor.

I na kraju, torrenti, stidim se da priznam ali nisam ih koristio, nisam osećao potrebu obaška što nisam imao predstavu kako? I onda poželeh da skinem propuštene epizode britanske policajske serije iz pretprošlog posta... i onda se otvorio novi okean knjiga, muzike, dokumentaraca, filmova, plastelinskih animacija, pa još filmova, i to kakvih... I dalje sam uveren da je tama bioskopske sale prava i jedina stvar, ali ipak... (Javite ako znate gde ima Trifoovih filmova – Ukradeni poljubci, Zajednička postelja i sto, Nežna koža... Znam da ima u Kinoteci, ali ko će dočekati sledeću projekciju).

I to bi bio kraj ovom izvešaju gospodina Jovića. Ne znam kako je kod vas, ali ovde kod mene je baš sada slave smenu godina, sve gruva i seva, moram hitro u zaklon pre nego što kroz prozor uleti neki met

- 23:58 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>