Siboney

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

02.12.2008., utorak

Meditatio post filmem


O drugovi urednici filmskog programa što se pušta sa malih ekrana naših tv aparata!

Imate li vi obzira?
Jedno veče: Lost in Translation
Sledeće veče: Eternal Sunshine of the Spotless Mind

Kuda to vodi, pitam ja vas?




Ne mogu da ne primetim zanimljivost.

Prvi film i dalje udara kao i ranije, što na žalost nije ni čudno, as time goes by sve sam sličniji Billu Murrayu. (p.s. kako se Bill Murray menja po padežima, trebalo bi bez crtice, ali jal po transkripciji, jal po transliteraciji? Neka bude što biti moraše, Bill se Murray po padežima menjaše!)

A drugi - dobar je i touchy je ali ne kao pre, nisam morao da vadim rolnu papira i slinim i brišem suze za vreme filma. Možda zato što sam ne znajući šta je na tv repertoaru naložio šporet i napunio rernu pa sam morao da skačem do kuhinje da nešto ne zagori. U svakom slučaju: Praise the Lord! Hallelujah!




Razmišljam: krajnje je vreme da nešto radikalno promenim u svom načinu života. Inaču ću se sasvim utopiti u rutinu stalnog vrćenja u krug. Šta da uradim? Lako je donositi odluke, treba delati. Da li da krenem na francuski? Kupim rolere? Zacrtam plan da istrčim maraton ovog proleća? Pustim brkove?




U međuvremenu, trebalo bi da kupim nekakvu korpu u koju bih skupljao veš kad ga vadim iz mašine i nosim do sušilice. Ovako ga natrpam u ruke i u naručje, mrzi me da nosim u dve ture pa se pretovarim. Uvek mi nešto ispadne, usput ili na cilju dok kačim stvari. Obično ispadne neka čarapa, padne bezveze u neki ćošak i pokupi svu prašinu, bljak.


- 23:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>