Siboney

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

06.11.2008., četvrtak

Gde su, kuda idu?


Kao onomad kada sam sa tuđeg bloga postovao jednu pesmu što mi se svidela, evo ovih dana prateći drugi blog dođoh do pesme koju želim da pamtim kao što se pamte sva ta jutra pred svitanje.

Susret

Vozili smo se pred osvit zamrzlim poljima,
Dizalo se crveno krilo, još je bila noć.

Odjednom je pred nama protrčao zec,
A jedan od nas pokazao ga rukom.

To je bilo davno. Danas već ne žive
Ni zec, ni onaj što ga je pokazivao.

Ljubavi moja, gde su, kuda idu
Blesak ruke, linija bega, šušanj busenja –
Ne pitam u tuzi nego u zamišljenosti

Česlav Miloš


Ovaj oktobar je bio milostiv, žut i topao, nisu svitala bela oktobarska jutra. Možda će to biti neke naredne godine, kada ću rano ujutro izaći iz šatora na onoj mojoj idealnoj livadi za krckanje inja u oktobru.

Dva puta ove jeseni sam bio u brdima, oba puta se potrefilo da bude neko sipljivo vreme, tako će biti i ovog vikenda. Idemo u brda istočno od Miroča a zapadno od Brze Palanke, padaće kiša i biće magla i neće se puno toga videti, ali ja znam put i naći ću onu napuštenu kuću u kojoj je soba sa uzidanom peći, a gore nema dimnjaka nego se dim gubi među crepovima. Založićemo i ogrejaćemo se. Poneo sam dovoljno drva. Višak ćemo sakriti na tavan, za neki drugi put.

O široko je more uspomena!


- 22:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>