Siboney

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

29.08.2007., srijeda

Teskoba, tuga i bes


Hu, jebo te!!!

Ovih dana me more neki problemi, problemčići, kad bih morao da ih formulišen, ne bih znao ni šta me tačno mori, ni da li je banalno ili ne. Samo osećam teskobu.

Evo o čemu se radi.

Da me bace u bukagije, ja se ne bih previše bunio. U stvari, bunio bih se, jakako, ali bih rekao: "šta da se radi, iz ove kože se ne može, uostalom ovi lanci i okovi su dobri da malo razradim ligamente...". Eto, takav sam.

Probleme u komunikaciji sa drugim ljudima (srpski: neslaganja, sukobe) često nekako minimizujem, kažem - ma u redu je, nema veze, hej; ili ne kažem ništa; a onda u jednom trenutku ne mogu dalje. Pucam, a ne mogu da formulišem u čemu je problem. Ne umem da kažem: neću dalje, ja ne bih, ne sviđa mi se, ne odgovara mi. It's not you, it's me.

Puf!

Nestajem netragom.

Obaška što sam u suštini introvertan, nekomunikativan. Probleme ne umem ni sam sebi da formulišem, a kamoli drugim ljudima. Lakše je nestati. Izvinjavam se svima gde sam nestajao.

Ljutnja, ako postoji - da li je na mestu? Postoji zdrava ljutnja, postoji iskonstruisana. Ako smislim da je ona druga strana kriva, mnogo je lakše. Odoh ja, ionako niste bili dobri prema meni. Nisam dobio pažnju za kojom sam žudeo. Svet se nije okretao oko mene. Šmrc. Ionako nećete primetiti da sam otišao.

A kada je baš pravi sukob u pitanju, ako ipak rešim da nastupim ofanzivno, da se izborim za svoje... Opet, treba znati šta je to moje.. Šta ja to hoću? Kako formulisati? Postoji li sukob? Da li iživljavam neku frustraciju ili kompleks? Da li je moja reakcija adekvatna? Am I overreacting? Postoji li normalan način da se problem reši, bez scena i velikih reči?

Gde je sredina između ovih krajnosti, mora li uvek postojati sredina, sme li se odlaziti u krajnost?

Ovo mi se sada vrzma po glavi. Ako zvuči konfuzno, to je zato što jeste konfuzno. Čekam da se slegne. Ranije mi se nije vrzmalo nego bih reagovao na prvu loptu; pravio bih od sebe budalu i nisam postao nimalo srećniji zbog toga. Sada sam malo pametniji, ali nisam puno srećniji, i dalje postoje teskoba, tuga i bes.



- 10:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>