Siboney

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

16.05.2007., srijeda

Izvolte!



Zvrring!
ženski glas
Dobardan je li to gospodin Goldšmit-Siboney, ovde nisamdobročuo iz nerazumem
u sebi: ???
Ja sam, izvolte!
Stigle su čaše koje ste naručili, možete doći da ih podignete!
u sebi: aaa sadsamsesetio
A, odlično! Doći ću do kraja radnog vremena...
U redu, doviđenja
Hvala, doviđenja


Jedna od retkih korisnih stvari koje sam naučio u vojsci je "Izvolte!".
Tamo kad ti se obrati neko nadređen, pa kaže: Vojniče Siboney!
Onda nema druge no mirno & odlučno ispaliti: Izvolte!

Sa tim sam nastavio i posle vojske, iz zezanja, pa mi postepeno prešlo u naviku. Bilo da me neko zaskoči na ulici edabipitao kolikojesati, bilo da me portir stopira edabimepitao kuda idem i uzeo ličnu kartu, čak i ako me leticija kasta pita za broj mobilnog, svejedno, dok lutajuće struje krstare mozgovnim vijugama, izleće jedno Izvolte!. Sa uskličnikom*, ponekad praćeno upitnikom, ponekad sa osmehom. Odlučno, samopouzdano, u stavu mirno, držeći situaciju pod kontrolom. Kao da nosim kravatu. Kao bekhend paralela. Dok se sagovornik oporavi od mog izvolte, neuroni se nekako usaglase, i uspem da ukapiram: da se crtice na satu čitaju petipetanest; da sam krenuo na šesti sprat i da radim u ovoj zgradi pa nema šta da me legitimiše; da to nije Laetitia Casta i ne obraća se meni nego tipu što stoji iza mene u autobusu.

(*) Po hrvatskom pravopisu, ako me pamćenje ne vara, znak uzvika, takozvani uskličnik, se zove: znak čuđenja. Vrlo praktično. Nema šta da se dereš. Možeš nešto izjaviti i staviti tačku, pitati i staviti upitnik, ako ti to nije dosta možeš samo da se čudiš.



- 12:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>