| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
|
Jutros sam pokušao i uspeo da ranije krenem i stignem na posao. Izlazim iz stana ranije nego obično. Na suncu toplo, prohladno u senci. Utrčavam u tramvaj, sedam, vadim knjigu. Karvera: "O čemu govorimo...". Trećinu puta sam proveo na prvoj strani. Pročitam rečenicu pa spustim knjigu u krilo, zveram u prazno, negde kroz prozor. Pipam tramvajsku konstrukciju pored sedišta: toplo je, grejanje je uključeno. Čitao sam onu priču o čoveku što vozom putuje da se sretne sa sinom od kog se davno otuđio. Odlučuje da ne izlađe iz voza na stanici gde ga sin čeka, i nastavlja da putuje dalje. Nisam sledio njegov primer. Siđoh na svojoj stanici, pa kroz park dugim koracima. Kada pišem u prvom licu, smem li napisati da su mi koraci gipki, ili je takav opis dozvoljen samo onome ko posmatra sa strane? Miriši sveže posečena trava, eno priručnih kosačica iz gradskog zelenila. Bliže zgradi gde radim, na uglu ulice, osetih miris zime. Verovatno poslednji put ove sezone. Koji je miris zime? Za mene je to malo prohladan i čist i rezak vazduh, prošaran mirisom pepela. Taj miris se oseća ispred kuća gde se loži peć ili šporet. Kako se uspostavlja ta veza između mirisa pepela i zime? To ume da prevari. Letos sam jedan dan proveo sam, istražujući sela i puteve između Velikog Gradišta i Rama. Sunce u zenitu upeklo, suncokreti po njivama, vozim zemljanim prašnjavim putem. Vidi se termoelektrana, negde blizu su kopovi uglja. Ukočim da pitam za put, oblak prašine koji me prati po inerciji nastavlja za mnom, zasipa kola i uleće kroz prozore, lepi se za oznojanu kožu. Vozeći među njivama nailazim na neke kupole, natkrivene iskopine, možda je to Viminacijum, pitam može li se slikati, nadobudni čuvari kažu - ne može bez dozvole - hvala, doviđenja. Dok vozim sve je više cevi i skalamerija oko mene, i odjednom eto me pored termoelektrane. Prolazim ispod ogromne pokretne trake koja istovaruje ugalj pravo u peć. Neki radnici planduju u senci, otvaram prozor da ih pitam kako doći do kapije i dalje za Kostolac. Odjednom, na plus trideset pet stepeni, osećam miris pepela i miris Zime. |