| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Krenuli smo u petak, bez kašnjenja, ranije nego ikad. Kada smo konačno stigli u brda, kasno uveče, padala je kiša, a kada smo se popeli još višlje, pretvorila se u sitan sneg. Jedva se probismo blatnjavim putevima, i kada nije moglo dalje, zanićismo pored jednog napuštenog imanja.Bilo je hladno. Po prvi put ove zime su mi promrzli prsti na rukama. Sledećeg dana smo pešačili i bavili se svojim poslovima. U ovom, lepom i zabačenom kraju, bili smo početkom proleća. Sada nema žive duše. Samo tragovi kamiona po blatnjavom putu svedoče da je neko prošao. Verovatno su izvlačili drva. Kasno popodne, pao je mrak, pešačimo nazad putem duž grebena. Duž puta napuštene kuće. Polugole bandere, žice od struje su iskidane. Gledamo u krug, nigde svetla, nigde traga da neko živi na nekom od okolnih brda. Ne čuje se ni lavež pasa. Kad smo stigli do našeg logora, nalazimo grančice zadenute iza oba brisača. Ipak neko zna da smo tu. Ostatak ekipe spava u šatoru podignutom pod krovom, u ostacima razrušene kuće. Ja sam opet u kolima. Umorni smo, a nema šta više da se radi, ležemo u pola devet. Razvaljujemo se od spavanja, budimo se u ujutro u pola devet. U kolima je skoro minus dva stepena. Brzo se pakujemo, i krećemo nazad. Po danu je mnogo lakše voziti po blatu. Stižemo do asfalta, po njemu je tanak premaz snega. Koristimo vreme da se još par sati prošetamo po šumi. U međuvremenu je sneg na asfaltu okopneo. Idemo dalje, približavamo se civilizaciji, pojavljuje se sunce. Uplovljavamo u Beograd po vedrom i prohladnom prolećnom danu. |