Siboney

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

06.02.2007., utorak

Iz beležnice gospodina Jovića


Prisećam se mnogih stvari ali pamtim jedan doživljaj...

U subotu se navršilo prvih godinu dana od početka mog života (according to Sharon Stone). Tog dana sam se zadesio u jednodnevom pohodu u manje poznatom kraju Istočne Srbije. Potrajalo bi kada bih redom opisivao sve utiske. Sada ću spomenuti samo jedan detalj.

Kada se od Petrovca na Mlavi krene na istok, uzvodno prateći Mlavu, dolazi se do Gornjačke klisure. To je oko 120 kilometara od Beograda. Blizu ulaska u klisuru, sa desne strane puta, nalaze se izvori vruće vode. Otkriveni su slučajno, na velikoj dubini, prilikom probnih geoloških bušenja pre par desetina godina.

Vrela voda je tu slobodno isticala, u njivi se napravila lokva, koja se vremenom produbila, u neko doba je izbetonirana. Narod je tu dolazio da se čvari u vreloj vodi; i moji poznanici su pri povratku sa terena tu redovno svraćali da iskuliraju par sati potopljeni do brade u vrelu vodu. Nikad ranije tu nisam navraćao.

U međuvremenu je neko kupio njivu gde je izvor, i napravio bazene i restorančić. Tu smo svratili u subotu uveče.

Mom oduševljenju nije bilo kraja. Beskrajno kupanje, do kraja radnog vremena (do osam ili devet uveče) košta samo sto pedeset dinara. Svlačionice su uredne, čistog poda, sa podnim grejanjem, sa kasetama za stvari. Dva bazena, par džakuzija, svetla, mehurići. Fenovi za kosu, sve radi. Do bazena se stiže kroz tunele i ulazi pravo u toplu vodu. Plići bazen je topliji, dublji je malo prostraniji i tamo može komotno da se pliva. Nema nikakve muzike, tišina.

Image Hosted by ImageShack.us

Stigli smo kasno uveče, po vejavici. Bili smo jedini u bazenima. Neverovatan doživljaj. Do brade u toploj vodi, iz koje isparava izmaglica, okolo vejavica, na glavu padaju krupne pahulje. Pogled na gore, i vidiš samo tamno nebo u kome su osvetljene desetine ogromnih pahulja, koje padaju, padaju, padaju...

Ne služe koktele, šteta, jer bi bilo lepo tu kulirati sa čašom u ruci. Ali to ionako nije moguće, jer deo tela koji viri van vode se brzo smrzava. I još je šteta što nema soba za prenoćište, teško je posle tog opuštanja sesti u kola i putovati dalje.

Kad smo završili sa uživanjem, krenuli smo dalje. Bio sam toliko opušten, da sam sa letnjim gumama na zavejanom asfaltu, otklizao u jarak na prvoj krivini na koju sam naišao. Više o tome u sledećem nastavku...

- 12:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>