Prisećam se mnogih stvari ali pamtim jedan doživljaj...
U subotu se navršilo prvih godinu dana od početka mog života (according to Sharon Stone). Tog dana sam se zadesio u jednodnevom pohodu u manje poznatom kraju Istočne Srbije. Potrajalo bi kada bih redom opisivao sve utiske. Sada ću spomenuti samo jedan detalj.
Kada se od Petrovca na Mlavi krene na istok, uzvodno prateći Mlavu, dolazi se do Gornjačke klisure. To je oko 120 kilometara od Beograda. Blizu ulaska u klisuru, sa desne strane puta, nalaze se izvori vruće vode. Otkriveni su slučajno, na velikoj dubini, prilikom probnih geoloških bušenja pre par desetina godina.
Vrela voda je tu slobodno isticala, u njivi se napravila lokva, koja se vremenom produbila, u neko doba je izbetonirana. Narod je tu dolazio da se čvari u vreloj vodi; i moji poznanici su pri povratku sa terena tu redovno svraćali da iskuliraju par sati potopljeni do brade u vrelu vodu. Nikad ranije tu nisam navraćao.
U međuvremenu je neko kupio njivu gde je izvor, i napravio bazene i restorančić. Tu smo svratili u subotu uveče.
Mom oduševljenju nije bilo kraja. Beskrajno kupanje, do kraja radnog vremena (do osam ili devet uveče) košta samo sto pedeset dinara. Svlačionice su uredne, čistog poda, sa podnim grejanjem, sa kasetama za stvari. Dva bazena, par džakuzija, svetla, mehurići. Fenovi za kosu, sve radi. Do bazena se stiže kroz tunele i ulazi pravo u toplu vodu. Plići bazen je topliji, dublji je malo prostraniji i tamo može komotno da se pliva. Nema nikakve muzike, tišina.

Stigli smo kasno uveče, po vejavici. Bili smo jedini u bazenima. Neverovatan doživljaj. Do brade u toploj vodi, iz koje isparava izmaglica, okolo vejavica, na glavu padaju krupne pahulje. Pogled na gore, i vidiš samo tamno nebo u kome su osvetljene desetine ogromnih pahulja, koje padaju, padaju, padaju...
Ne služe koktele, šteta, jer bi bilo lepo tu kulirati sa čašom u ruci. Ali to ionako nije moguće, jer deo tela koji viri van vode se brzo smrzava. I još je šteta što nema soba za prenoćište, teško je posle tog opuštanja sesti u kola i putovati dalje.
Kad smo završili sa uživanjem, krenuli smo dalje. Bio sam toliko opušten, da sam sa letnjim gumama na zavejanom asfaltu, otklizao u jarak na prvoj krivini na koju sam naišao. Više o tome u sledećem nastavku...
|