Siboney

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

08.11.2006., srijeda

Trzanje žica


Doručak

Sipao je kafu
U šolju
Dolio mleko
U šolju sa kafom
Promešao
Kašičicom
Popio belu kafu
I spustio šolju
Ne govoreći ništa
Zapalio
Cigaretu
Pravio kolute
Dima
Otresao pepeo
U pepeljaru
Ne govoreći mi ništa
Ne gledajući me
Digao se
Stavio šešir
Na glavu
Obukao
Kišni mantil
Jer je padala kiša
I izašao
Na kišu
Bez reči
Bez pogleda
A ja sam
Zarila glavu u ruke
I plakala.

Žak Prever



Na b92 blogovima, kod Tamare Skrozze, među komentarima sam našao ovu čuvenu Preverovu pesmu. Uzgred, danas je tamo bilo nekoliko dobrih postova - pardon, "blogova" kako se po tamošnjoj termnologiji to zove.

Elem, pesma... čitao sam Prevera nekada, naravno, tu je negde i knjiga... Uobičajeno je da čitalac na neki način saoseća sa "žrtvom", često se prepozna i identifikuje. Ali jebeno je kada sebe prepoznaš i u liku "zlotvora". Jebeno. O tome se obično ne pišu pesme. Treba se podsećati, ne sme se zaboravljati.

Uspeo sam da dođem do nekih dela Andrew Birda (hvala RS za prosvetljenje). Fina muzika za ova sunčana jesenja jutra. Volim kada žice gitare zveče. Kao kod Neil Younga u Dead Man. I kada se čuje pojedinačno okidanje žica, i škripa jagodica. Mada ti instrumenti, koji li su, kao da je citra. Obožavam. Kada je umro Danilo Kiš, bila je na televiziji jako lepa emisija o njegovom životu, i u pozadini je išla divna, setna, muzika na citri. Tražim tu muziku od tada.

Za pune baterije po ovim danima, neophodan je dug san. I ustajanje zajedno sa suncem. Ovo drugo naročito. Setio sam se me je u stvari to izvuklo prethodne zime. Jako je turobno kad moraš rano ustati - a ono mrak! Buđenje je novi početak, rađanje, a mrak je mrak, smrt. Spavaća soba gleda na istok, a sada, kad sam konačno oprao prozore, još bolje vidim grane breze ispred.

Muzika za kraj.

- 14:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>