Miholjske ludorije

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi

Blog.hr

Free Hit Counter

lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)

-------------

...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

10.10.2006., utorak

Dom Zdravlja

(Dom Omladine, Dom Sindikata, Dom Vazduhoplovstva, Dom Kulture, Dom Perignon)

Nešto sam se razboleo, pa sam morao da idem do doma zdravlja. Ne želim da zvučim poput onih čiča sa Kavkaza što piju kefir, žive sto godina i nikad nisu bolesni – ali ja zaista (pauza radi čukanja u drvo) poodavno nisam bio u Domu Zdravlja. Ne da nije bilo potrebe, nego sam uglavnom sve prezdravljivao sam. Ali odnedavno, za svako bolesničko odsustvo mora da se donese odgovarajuće opravdanje, formalno-pravno zvano: doznaka.

I u tom cilju poranih u dotični Dom. Kad tamo: kompjuterska obrada podataka, zakazivanje (bojim se da ipak ne može preko Interneta), obaveštenja preko razglasa, redovi mali... Ajde! I opet ispadoh najmlađi, svud oko mene senior citizeni, vazda gunđajući i preko reda upadajući. Ah, da li ću i ja biti taki kad omatorim? A možda i već jesam, a da to ne znam...

... Dok sedim u čekaonici, slušam kako preko razglasa idu razna uputstva za zdrav život. Nasnimljen glas iste one spikerke iz Maxi supermarketa koja me je pre neki dan navela da se uputim do rafa sa konditorskim proizvodima i uzmem Simku. Ali ovde nema čokolada ni sniženih cena, nego uputstva kako prepoznati krpelja i lajmsku bolest, šta i kako sa šećernom bolešću, kako se zdravo hraniti: Jesti pet puta dnevno... Toliko i toliko grama povrća, dve trećine bareno, a ostalo kao salatu. Kako ostaviti pušenje: Umesto omiljenih cigara, kupite neke odvratne koje niste do sada pušili. Ograničite količinu na 10 cigareta dnevno. Od para koje ste uštedeli od cigara, kupite sebi poklon, kupite nešto deci, dajte u dobrotvorne svrhe. Kako se izboriti sa depresijom: Bavite se nekim hobijem. Družite se sa zanimljivim i kreativnim ljudima.

Čovek koji je voleo žene

Ima jedan Trifoov film ovakvog naslova. Gledao sam ga, davno, zaboravio radnju. Naslov nisam zaboravio.

.... ovde zamisliti gomilu redova ispunjenih pametnim i lepim rečima ...

Nije samo figura ono što privlači. Ima naravno puno u tome, ali... To može biti nešto sasvim sasvim iracionalno. Neki detalj. Možda glas, to kako se smeje, kosa. I pre svega lice, usne, oči. Da ima ono nešto. I skoro svuda nalazim pomalo tog nečega, i život je lep. A ponekad, ali retko, kao onomad u nedelju, sretnem devojku koja poseduje toliko neština da... Bukvalno, mogu mirno da umrem na licu mesta sa osmehom na usnama.

Mesečina

Kada gledam puni mesec, kakav je bio ovih dana, setim se kako počinju ovi redovi:

Visoki mesec

Za tebe, mila, za tebe, za tebe se to tako visoko, visoko, visoko digao mesec!

Sediš sada preda mnom tako samouverena, mirna i hladna, malo umorna, ne može čovek ničim da te dirne, a onda odjednom neki obrt glave – i ja kao u ogledalu po čijoj površini sklizne neki vetar i namreška je, vidim onu devojčicu ludih očiju, koja je uvukavši pesnice u džepove vetrovke, trčala duž baštenske ograde i zaustavljala se u senci stuba, zida, udubine, prolaza, rastresavši svoju riđu kosu.

Sećaš li se kako je u našem sanjivom zalivu spavala zelena voda? Sećaš se kako se po Fontanki, ispod mostova, provezla u čamcu veštica s motkom? A sećaš li se, mila, naših bežanja sa časova na obalu nad ogromnom, teškom vodom... sećaš se, tamo je, u daljini, iza Mosta kapetana Šmita, stajao neobičan gost – engleski nosač aviona, a mi smo trčali, kao izbezumljeni, na Nevski prospekt, ne neorealistički film... Jer nas dvoje smo gledali najmanje pet puta "Rim u jedanaest", i dugo posle toga delili smo naše cigarete kao Raf Valone i Lučija Boze.

***

Kažeš da to nije bilo s tobom? Da te mešam s nekom drugom?

Svejedno, to za tebe tako visoko, visoko, visoko stoji mesec!

Vasilij Aksjonov: U zimskim večerima (odlomak)

- 23:27 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>