Siboney

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

29.09.2006., petak

Budućnost je negde drugde

U Naučnofantastičnoj literaturi, i filmovima, tamo gde je tema osvajanje svemira i lomatanja po istom, događaji su naravno smešteni u budućnost. U mnogim scenarijima je zajedničko to što se ljudski rod udružio radi daljeg napretka, odnosno: Rusi i Ameri zajedno jezde svemirom. Kombinuju se jezici, arhaični ćirilični fontovi i neoštri crno-beli monitori zajedno sa ultrafancy šarenim lampicama.

Jutros dok krmeljam palim televizor i na nekom od kanala gledam upravo tu sliku. Soyuz se otkačinje od Međunarodne svermirske stanice (IIS) i kreće dalje.

A evo i bloga astronautkinje.




Slučajno sam primetio ovu vest: Kina testirala fuzioni reaktor
Hej, ako bude nešto od ovoga, sve svetske potrebe za energijom će biti zauvek podmirene.




U međuvremenu, u zemlji VB:

Na Košutnjaku je izgleda upravo u toku miting (onih koji se zalažu da Miki ostane) i kontramiting (oni koji se zalažu da Miki napusti kuću punu idiota).

Opštu pometnju koristi Vlada koja je noćas, dok su svi pratili šta će Miki odlučiti, usvojila nacrt novog Ustava.

(preneto odavde)




U međuvremenu, na mojoj planeti:

Danas sam probao čudno neko grožđe: tamjanika, crna. Opna malo deblja, meso žilavo, aromatično, malo šljivasto. Znate onu veštačku aromu što se meće u kojekakve traubisode i slatkiše što kao fol imaju ukus grožđa? E pa po najprviji put osećam tu istu aromu, ali prirodnu, u pravom grožđu. Kažu za tamjaniku da ne valja da se jede u velikim količinama, valjda ima previše grožđina.


- 13:17 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>