Siboney

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

06.09.2006., srijeda

Podsetnik


Nešto kao flash

Pacijenti u trajnom vegetativnom stanju mogu, ponekad, da reaguju na spoljne nadražaje, ili da spontano izvode neke radnje. Na primer da se mršte, ili da se smeju. Te nesvesne radnje se objašnjavaju kao delovanje refleksa ili instinkta.

Znam da je na sasvim drugom kraju stola, povremeno je primećujem krajičkom oka. Odjednom, tokom delića sekunde se uspostavlja veza između neurona. Za časak, u mojoj glavi sve izgleda kao nekad: svako sedi i ćaska sa svojim društvom, uskoro ću joj dati znak očima i nemo upitati "Hoćemo li kući?".

Hemijska reakcija se završila, sve ide svojim tokom. I jeste i nije čudno to što se desilo.




Dlanovima obeju prljavih ruku

Po kom principu radi ljudsko pamćenje? Kapacitet je verovatno ograničen, pitanje je da li se puni i prazni kao protočni bojler ili kao bokal vode ili po nekom slučajnom principu? Stalno imam utisak da sam u gubitku: više je stvari što zaboravljam i gubim nego novih utisaka koje pamtim. Ponešto uspem da iščupam i onda sam happy kao kuče u liftu (ovo nije fraza – kučići zaista vole vožnju liftom).

Odavno sam se sećao nekih stihova iz jedne srednjoškolske čitanke. Sećao sam se da su me se jako dojmili, ponekog stiha, ali naslov i ime autora su odavno iščileli. I onda jutros čitam na blogu kod Kitten i nešto je kvrcnulo (da, opet neki neuroni) i setim se i odguglam i nađem ko je to i šta je to.

III

You tossed a blanket from the bed,
You lay upon your back, and waited;
You dozed, and watched the night revealing
The thousand sordid images
Of which your soul was constituted;
They flickered against the ceiling.
And when all the world came back
And the light crept up between the shutters
And you heard the sparrows in the gutters,
You had such a vision of the street
As the street hardly understands;
Sitting along the bed’s edge, where
You curled the papers from your hair,
Or clasped the yellow soles of feet
In the palms of both soiled hands.

T.S. Eliot, Preludes (odlomak)





Podsetnik

Image Hosted by ImageShack.us Da ne zaboravim: film koji svako malo ubodem na TV, nikad ne odgledam od početka do kraja, a znam o čemu se radi i sviđa mi se, je: Ghost World. Igraju Steve Busciemi i Scarlett Johansson, a glavna likinja u filmu se zove Enid, crnokosa, sa cvikerima.



- 23:50 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>