Marketing
Podsetnik
Nešto kao flash
Pacijenti u trajnom vegetativnom stanju mogu, ponekad, da reaguju na spoljne nadražaje, ili da spontano izvode neke radnje. Na primer da se mršte, ili da se smeju. Te nesvesne radnje se objašnjavaju kao delovanje refleksa ili instinkta.
Znam da je na sasvim drugom kraju stola, povremeno je primećujem krajičkom oka. Odjednom, tokom delića sekunde se uspostavlja veza između neurona. Za časak, u mojoj glavi sve izgleda kao nekad: svako sedi i ćaska sa svojim društvom, uskoro ću joj dati znak očima i nemo upitati "Hoćemo li kući?".
Hemijska reakcija se završila, sve ide svojim tokom. I jeste i nije čudno to što se desilo.
Dlanovima obeju prljavih ruku
Po kom principu radi ljudsko pamćenje? Kapacitet je verovatno ograničen, pitanje je da li se puni i prazni kao protočni bojler ili kao bokal vode ili po nekom slučajnom principu? Stalno imam utisak da sam u gubitku: više je stvari što zaboravljam i gubim nego novih utisaka koje pamtim. Ponešto uspem da iščupam i onda sam happy kao kuče u liftu (ovo nije fraza – kučići zaista vole vožnju liftom).
Odavno sam se sećao nekih stihova iz jedne srednjoškolske čitanke. Sećao sam se da su me se jako dojmili, ponekog stiha, ali naslov i ime autora su odavno iščileli. I onda jutros čitam na blogu kod Kitten i nešto je kvrcnulo (da, opet neki neuroni) i setim se i odguglam i nađem ko je to i šta je to.
III
You tossed a blanket from the bed,
You lay upon your back, and waited;
You dozed, and watched the night revealing
The thousand sordid images
Of which your soul was constituted;
They flickered against the ceiling.
And when all the world came back
And the light crept up between the shutters
And you heard the sparrows in the gutters,
You had such a vision of the street
As the street hardly understands;
Sitting along the bed’s edge, where
You curled the papers from your hair,
Or clasped the yellow soles of feet
In the palms of both soiled hands.
T.S. Eliot, Preludes (odlomak)
You tossed a blanket from the bed,
You lay upon your back, and waited;
You dozed, and watched the night revealing
The thousand sordid images
Of which your soul was constituted;
They flickered against the ceiling.
And when all the world came back
And the light crept up between the shutters
And you heard the sparrows in the gutters,
You had such a vision of the street
As the street hardly understands;
Sitting along the bed’s edge, where
You curled the papers from your hair,
Or clasped the yellow soles of feet
In the palms of both soiled hands.
T.S. Eliot, Preludes (odlomak)
Podsetnik
Da ne zaboravim: film koji svako malo ubodem na TV, nikad ne odgledam od početka do kraja, a znam o čemu se radi i sviđa mi se, je: Ghost World. Igraju Steve Busciemi i Scarlett Johansson, a glavna likinja u filmu se zove Enid, crnokosa, sa cvikerima.Post je objavljen 06.09.2006. u 23:50 sati.