Siboney

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

29.01.2006., nedjelja

U ranu zoru kad sunce se rađa


Pogled na istok. Po horizontu je Beljanica. Gore levo se vidi ulaz u Gornjacku klisuru, iza nje je Zagubicka kotlina. Konječna!

Konačno sam uspeo da sam sebe šutnem u dupe i otisnem se na izletić sa planinarima.

Jednodnevni izlet, na Vukan, na obodu Homoljskih planina, na ulazu u Gornjačku klisuru (preciznije – na izlazu, jer Mlava tu izlazi iz klisure). Mt. Vukan je jedno od mnogih mesta za koja "da, da, znam" ali nikad nisam pobliže upoznao jer sam uvek prolazio mimo, putujući drugde.

Sunce! Volim da izlažem svoje zmijsko telo njegovim zrakama! Još par ovakvih izleta, možda i malo bojice nabacim, da preplanula tena krenem onako putem nadleštva, boooole meeene (narod gleda, okreće se, "vidi ide drug S, bio na smučanju na Tenerifama, jebo te!").

I toplo! Natrontao sam se kao da idem na Severni pol. Ali iskusno ponesoh i golemi ranac, pa sam imao gde da pakujem delove obleke koje sam usput odbacivao. Svuci-obuci.

Najtraumatičniji je bio polazak – krenuli smo u 6.30 izjutra. Kasnio sam, pa nisam imao vremena za dublje traumiranje – ali sam skontao da ne pamtim kad sam poslednji put ovako rano ustajao. Mnogo je morbidno kada ustaješ, spremaš se, izlaziš na ulicu – a napolju mrkli mrak, nema naznake da će sunce izaći. Nije puno lakše ni ako pri tome nisi sam. Valjda su se akumulirale sve one traume iz školskih i studentskih dana (predavanja što su počinjala u 7.00), rana ustajanja i zlopaćenje putem mučilišta, kada se u stara vremena sat zimi nije pomerao, pa je mrak ujutro bio normalna pojava.

A sada, nekoliko morbidnih fraza: Svako zlo ima svoje dobro, Ko zna zašto je to dobro, Sve što nas ne ubije čini nas jačim. Zašto? U doba kada obično stižem na posao, ili kada se vikendom razvlačim u epsilon okolini kreveta, ove subote sam bio stotinjak kilometara od doma, sa rancem na leđima i putem pod nogama. Da li je uopšte potrebno da kažem da je osećaj mnooogo dobar?

- 09:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>