Siboney

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

12.12.2005., ponedjeljak

And now for something completely different

Jugoslavijo, ti si ponos sveta

Moral od sveg' nam je jači
ponositi u Armiji zrači.
Najlepša su u njoj i leta i zime
Jugoslavija njeno je ime.
Pričalo se, a danas se čita:
vođena je čvrstom rukom druga Tita.

Za nju svi pitaju i svi znaju
i u najdaljem zemaljskom raju.
Želje su nam skromne, a volja jaka
nesvrstanost, Beograd, Kairo, Lusaka!
Danas u slobodi ne živimo bedno
Slovenci, Srbi, Makedonci, Hrvati, Bosanci, Crnogorci
svi smo sada jedno.

Jugoslavijo, ime skovano u slobodi
Partija te iz pobede u pobedu vodi.
U ratnim uslovima mnogo nam uzeše, a malo daše
socijalizam, samoupravljanje, odlike su naše.

Politika naša cveta širom sveta
al' ima i takvih što im dosta smeta!
Al' načelo svoje uvek dobro znamo:
Tuđe nećemo, a svoje ne damo!

Partijo naša, Armija ti poruku šalje:
Vodila si nas do sad, vodi nas i dalje!

U svakom detetu rodoljub se jedan rodi
Jugoslavijo, cvetaj sretna u slobodi!
Jugoslavija ti si, Jugoslavija ćeš uvek biti
Jugosloveni svi smo, time se ponosimo!

Kostić Budimir, JNA


Ovo je prepisao jedan moj drug sa zidnih novina u JNA 1983. godine. Hteo sam da stavim na blog za 29. novembar, ali sve do pre neki dan nisam mogao da doprem do arhive.

Prošlo je tek malo više od 20 godina od doba kada su ovakvi tekstovi još uvek bili normalna pojava. Sve se menja, i sve ostaje isto.

- 23:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>