Moral od sveg' nam je jači
ponositi u Armiji zrači.
Najlepša su u njoj i leta i zime
Jugoslavija njeno je ime.
Pričalo se, a danas se čita:
vođena je čvrstom rukom druga Tita.
Za nju svi pitaju i svi znaju
i u najdaljem zemaljskom raju.
Želje su nam skromne, a volja jaka
nesvrstanost, Beograd, Kairo, Lusaka!
Danas u slobodi ne živimo bedno
Slovenci, Srbi, Makedonci, Hrvati, Bosanci, Crnogorci
svi smo sada jedno.
Jugoslavijo, ime skovano u slobodi
Partija te iz pobede u pobedu vodi.
U ratnim uslovima mnogo nam uzeše, a malo daše
socijalizam, samoupravljanje, odlike su naše.
Politika naša cveta širom sveta
al' ima i takvih što im dosta smeta!
Al' načelo svoje uvek dobro znamo:
Tuđe nećemo, a svoje ne damo!
Partijo naša, Armija ti poruku šalje:
Vodila si nas do sad, vodi nas i dalje!
U svakom detetu rodoljub se jedan rodi
Jugoslavijo, cvetaj sretna u slobodi!
Jugoslavija ti si, Jugoslavija ćeš uvek biti
Jugosloveni svi smo, time se ponosimo!
Kostić Budimir, JNA
Ovo je prepisao jedan moj drug sa zidnih novina u JNA 1983. godine. Hteo sam da stavim na blog za 29. novembar, ali sve do pre neki dan nisam mogao da doprem do arhive.
Prošlo je tek malo više od 20 godina od doba kada su ovakvi tekstovi još uvek bili normalna pojava. Sve se menja, i sve ostaje isto.