Siboney

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

25.11.2005., petak

Tko ne pamti. Iznova proživljava


- Gazda, mi smo ovako složili parket, tako je lepše, a i moderno je, svi tako traže!
- Aaaaaaa!!!


Tako mi i treba, kad sam zaboravio na lekciju:

Bez obzira koliko je vremena potrošeno na priče i dogovaranja, kad posao jednom krene, sve je zaboravljeno. Moraš stalno čučati majstorima nad glavom i voditi računa da urade onako kako si zamislio.

Majstori su zaposeli moj stan i bave se svojim majstorskim stvarima. Ja sam u starom zavičaju, konkretno u roditeljskom stanu. Ponovo u "svojoj" sobi, u "svom" starom krevetu. Godinama kao ideš napred, i odjednom se probudiš tamo odakle si krenuo, majčin glas te budi da ne zakasniš na posao.

Bol u ramenu te otrezni.

Zatim hodaš ka autobuskoj stanici, putem kojim si već prošao nekoliko hiljada puta. Nisi ni svestan, ali ti si napet, vrebaš hoće li se autobus iznenada pojaviti. Krajičkom oka zapažaš njegovu konturu kako se primiče. Trčiš niz stepenice, pa preko parkinga istrčavaš na put. Sprintuješ levom trakom, paralelno sa autobusom, puštaš da te prestigne, prestrojavaš se i uskačeš na zadnja vrata.

Vodiš računa da ne siđeš kod gimnazije.

- 22:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>