Siboney

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

20.11.2005., nedjelja

Kako sam zapamtio Pola Ostera

Preporuke da se posvetim Osterovim delima su me podsetile na jednu kratku epizodu koja se desila ovog proleća. Kratku, jer je trajala par tramvajskih stanica, otprilike od Topčiderske Noći pa do Bigza ili ranije.

Negde početkom proleća je u Vremenu, na dve-tri stranice izašao tekst sa fotografijama o Polu Osteru. O dotičnom piscu blage veze nisam imao. Kupio sam Vreme jednog sunčanog četvtrtka, seo u poluprazan tramvaj i prelistavao dok sam se klackao ka centru.

Odjednom, začuh glas žene koja je stajala pored mene:

- Izvinite, je li to Pol Oster?!
- Aaaaa??? Da, jeste, o njemu je....
- Jaoj divno, pa on je odličan pisac... A koje su to novine, baš me zanima?
- To je Vreme, novi broj (pokazujem korice). U stvari sutrašnji broj, ali ga ima i četvrtkom na većini trafika...
- Oster je genijalan, pa on je ovo, ono, itd...
- Aaaa nisam čito
- Obavezno pročtajte jer to je ...
- Hoću, hvala...

Dobro, izmislio sam pola replika, jer se ne sećam tačno, ali otprilike je tako bilo. Nije bila devojčica, ni devojka, nego privlačna žena mojih godina, nasmejana... Ni dan danas mi nije jasno da li je njeno interesovanje prelazilo granice Osterovog opusa. Doduše, poznavao sam devojke (tj. žene) koje su se isto tako otvoreno i euforično izražavale, bez zadnjih primisli; a opet, kada se radi o meni, suptilne znakove uglavnom ne primećujem sve dok ne budu ispisani masnom farbom. I tako ja ko poslednji tutumrak ostah da sedim u tramvaju i pitam se šta to bi, i zapamtio sam Pola Ostera iako još uvek ni jednu njegovu knjigu nisam pročitao.

- 03:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>