Siboney

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

29.07.2005., petak

Sloboda

Privlačile su me planine. Sećam se, dok smo putovali kolima planinskim putevima, puno puta sam molio tatu da stanemo, samo da svratimo na brzinu do onih brda što se vide na horizontu. Vazduh je bio čist, i plavičasta brda su izgledala kao da su tu, na dohvat ruke. Mamilo me je svako brdo i svaka planina kraj koje bi prolazili. Maštao sam da se popnem gore, da vidim šta ima iza.

Sećam se Hemingvejevih Priča o Niku. Pre svega priče Velika reka dva srca. Nik putuje, sam, i odlazi u brda. Nosi ranac, šator, pribor za pecanje. Odlazi u brda, pored reke diže šator, u tiganju prži kajganu, priprema mamce za pecanje. Ta atmosfera me se jako dojmila. Mir, usamljenost, vreme koje sporo prolazi. Posvećenost naizgled nebitnim detaljima. Zamišljao sam sebe na njegovom mestu i čeznuo da se i ja jednog dana otisnem u planine.

Kada sam dostigao otprilike Nikove godine, i sam sam konačno počeo da idem u planine. Uglavnom po istočnoj Srbiji, pomalo po Crnoj Gori. Neopisiv je taj osećaj slobode kada ideš sa rancem na leđima, staneš bilo gde, digneš šator ako želiš, biraš puteve pred sobom. Odebereš gde ćeš prenoćiti. Izmišljaš sebi ciljeve. Savlađuješ prepreke. Uživaš u prirodi. U dobovanju kiše po šatoru. Sediš mirno u šumi, i posle nekoliko minuta postaješ svestan zvukova, ptica, životinja, buba, vetra. Uživam kad se ujutro izvučem iz šatora, sednem na neko drvo ili kamen, mutim kafu. U tim trenucima ceo svet je moj, i ja u potpunosti gospodarim svojim životom.

Za razliku od Nika, nikad nisam probao da idem sam. Ne verujem da bih mogao. Nisam takav osobenjak, i iskreno, ne želim da budem. Potrebno mi je da sa nekim delim to što doživljavam.Obično sam išao u manjim grupama, sa poznanicima, sa prijateljima, sa X.

Za nekoliko dana ponovo odlazim u planine.

- 01:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>