***
25.03.2012.,
"Fale li ti razgovori? Fali li smisao? Nedostaje li ti smisao?"

Moja podsvijest je odlučila da je apsolutno nezadovoljna nazvanim položajem "pod" i odlučila da želi ravnopravan položaj sa svim ostalim svijestima. Najjednakija među jednakima. Više ne idem spavati nikad. Gledati nako se mladež naganja za loptom i trofejem s Hrelića, potezati hladno pivo i loviti sunce, da bi bljesnula gerilska slika pred očima, leđa i ruke, koža. Nezdravo gubim niti razgovora i pravim se da me sunce baš nekako posebno taj tren ugrijalo, mačka. Lopta je udarila u rascvjetanu trešnju i trofej se napunio proljećem, još prohladnim i vlažnim; latice se sklupčale kao novorođeni gušter u čaši.
Dim cigarete vitla u usporenom snimku po sobi, nosi mirise. Volim hrskavost gašenja cigarete i mek filter pod kažiprstom. U horoskopu mi stoji smrt od raka pluća, ne želimo razočarati zvijezde, zar ne? Ionako ne vidim kako ispraviti krivine, volim predvidljive i dosadne stvari, navike i tobože se rješavam onih loših. Cigarete ostavljam za kraj:). Tijelo ostaje tijelom, plače od peludne groznice i sluša ostale, gluplje, sastavnice bića. Tinja polako.

"Nekako si usporena:)"
"ma to mi je od pive...:)"

I da mogu, ne bih danas uopće ni legla, ni ikad više, a sutra krenula pješice do Azovskog mora. I hodala nespavajući dok ne krepam negdje uz Dunav poderanih cipela, to bi bilo idealno, negdje na rastanku Bugarske i Rumunjske, predjelu popularno zvanom Pripizdina.

2014. Kao poklon samoj sebi za diplomu.


Sluša se - s obzirom da sam ovu kenju pisala nekih 2 sata, počela sam Prokofjevim, a završila na Antony and the Johnsons, s tim da je bilo svakog smeća u međuvremenu.
Želi se - krvavi, ogroman odrezak, pol francuza i pol boce crvenog. Nekog težeg.
Osjeća se: ovaj me uvijek muči... Ne znam više, nedostatak osjećaja, nedostatak svega, nedostaci, moji i tuđi.
22:59 - K ( 0 ) - * Drž/Nedaj