*II
06.01.2010.,
*Hej, nemojmo se zavaravati. Ja sam točno onakva kakvom se činim. Plus potencijal, a ni on nije daleko od prvog pogleda na mene. Možda već blizu drugom. Fora je u tome da je sve na svijetu ambivalentno.
Pa ono što se čini nekome naivno, drugome je iskreno.
Ej, gospon Tamburico? Odsviraj mi nekaj, nisam pospana nit imam di pojt…

*Curo, (tadam dam dam) skoro buš postala ženskom… gluperdo…
Na ženama leži prevelika odgovornost. «Žene su pametnije», «Žene odlučuju»… strašno.
Ako nije to, onda je «Žene su slabiji spol» što će ga značiti da ćeš ti, draga moja, ne samo dokazivat da nisi nego i da jesi.
Spolovi su pobrkali polove. Granica među liberalnosti i papučarluka je tanka kao nikad prije, postala je individualna. Individualnost se cijeni, ako je u okviru općih normi.

Kao one kockaste lubenice, tako mozak urasta u norme. Urasli mozak. To već može postati dijagnozom. Zasad je nešto kao bioprognoza, nije priznata među stručnjacima ali je u dnevnim novinama, među horoskopom i prognozom. Nešto prije, ako vratite par stranica, evo članka o muško ženskim odnosima.
Ti odnosi ne postoje. Postoji muško ženski rat. A uspješne veze su dogovoreno primirje.
Ti odnesi smeće, ja ću skuhat ručak. Ja ću roditi, a ti podveži pupak jer mi se to gadi.

Well, slap me silly and call me Buttercup…

*Mrzim svoje dualnosti. Nemam aspiracije prema ugoditi bilo kome. Nekad pokušavam ugoditi svima. Od muškaraca pravim dječake u nekad zastrašujućem razgibavanju i cijenim trenutke kad to mogu zaboraviti i samo češkati dlačice na bedru bliskoga. Najviše na svijetu želim mir. Najviše me strah da to nije moguće. Jer sam jednostavno takva, iščašena. Škorpija je na kraju ipak zabola žalac u žabu. Ljudi se ne mijenjaju, samo sitna mreškanja.
Nekad se uspijem uloviti za promjenu sebe.
To se ne usuđujem promijeniti.

*Što sam joj kog vraga dao onu ružu samoniklu, što li sam je povezao onaj krug na mom biciklu?...

*Pričica koja inače dolazi na ovo mesto

Prešao je prstima preko njenog ramena. Bila je bijela kao pamuk rogoza, kao da se dosad hranila samo majčinim mlijekom, kao da ništa drugo dosad nije vidjela. Breskvaste dlačice na njenom vratu i okruglostima su se nesvjesno micale, podvodno i plaho, tiho. Talasala se u snu, vidjela se sumaglica u njoj, prhka kao jutra u Kambodži. Osjećao je kako u njemu raste elektricitet, pod kožom su mu plazile jegulje i žabe, brudet hormona i mirisa gitarskog sola podneva. Rubovi njezinih ružičastih kapaka su drhtali pravilno u ritmu REM-a i podizali plimu njegovih podizanja. Svijet se činio izvanredno malen, a dom prestao biti mjesto i postao topos, apstraktan i prenosiv. Nosila ga je ona. Prste je preselio do jastučića za igle njezinog pubisa, ona se nakašljala vlažno, a slijedećih pet minuta su se sjećali do kraja života, dakle ona pola dana a on 25 godina.
Napalm.

Image and video hosting by TinyPic


Sluša se: Nusrat Fateh Ali Khan – Taboo
Želi se: PIŠAATIIIIIII hahaha uzasno mi je sila
Osjeća se: Sudbina je jača od mene

23:41 - K ( 8 ) - * Drž/Nedaj