*I wanna hurt you just to her you screamin my name...
09.05.2009.,
*Nema praznika na kojem se čovjek više naradi nego na 1. maj. Jer je kao praznik i kao nemamo šta za radit pa ajmo se ubit u kućanskim poslovima. To pomisli Sensei. On da je pomislio da zašto bi se ON ubijao u kućanskim poslovima kad to može raditi neko drugi? Ja ionako nisam ništa pomislila jer sam se probudila u pola tri popodne i tak sam se i osjećala.
No uglavnom, malo promrdavši vijuge koje su od silnog nikotina zarđale, Sensei je izveo trik koji je naučio još u mom pubertetu. Čekam valjda pubertet svog djeteta da on taj trik zaboravi…
- DAŠA!!!...
Pozvati Taganku i naredit joj da sve napravi za njega. Ja sam pastorka iz snova.

Da skratim priču, usisavala sam, mela dvorište, hranila, prala suđe, šišala, opet mela, prala i vješala, . Usput nešto i sebi ubacila u kljun. Zaključila sa da mi Sensei dođe kao vježba na slučaj da imam brojnu familiju u kojoj će, ne daj Bože, biti par mentalno, par tjelesno, par oboje, zaostalih članova. Snaći ću se kao riba u vodi. U biti, rasturit ću!
Ako ne bude zaostalih još ću ugurat dvije karijere i par hobija…

*I sve bi to bilo divno krasno da se prvi maja nije razvukao na već pola mjeseca!
Treba li reći da ludim?
Treba li reći da razmišljam o prvom ubojstvu u životu?
Treba li reći da mi je vikend propao???

*Taganka plače krokodilskim suzama, spremna da na prvi loš znak zarije zube u žile da skonča muke. I dalje se budim kad drugi liježu, i dalje sam Pepe fakin ljuga. Zato ljudi imaju djecu, da im prebace jaram koji su nosili za svojih roditelja…Da se osvete krutoj realnosti najmlađeg člana obitelji.
Najbolje imat čim više djece, da nema emocionalne veze s njima, i da zbilja ozbiljno shvate svoje kućne poslove dok u srcu roditelja igra sreća od pogleda na čistu kuću…

*Kako ubiti naplavinu, samoprozvanog roditelja?

-Bršljan. Osušiti, usitniti, posipavati u hranu pomalo. Čovjek se samo gasi.
-Jastuk. U ruke i zadavit. Boravak u ćuzi je garantiran, ali onih pet minuta dok vam neprijatelj grglja pod jastukom, tražeći barem atom kisika – neprocjenjivo…
-Mokri podovi. Ionako podove morate prat vi, pa je na vama da ostavite malo vode, pa sad kralježnica više-manje. Problem je to što može ostati nepokretan, onda ste jebali ježa jer morate i pelene mijenjat. Ali opet, tu je emocionalna satisfakcija.
-Prestrašna obavijest. To može potrajati, ali je savršeno ubojstvo. Prvo kupiti šteku cigareta s najvišim udjelom katrana i nikotina. Kad to sve uvuče u sebe, «otvorit dušu» i saopćiti da ste u biti zoo-pedo-nekrofil, dakle ložite se na mrtvu žensku štenad; da vam je najveći užitak ikad pružio onaj Tutankamon od susjeda s kojim je on tako volio piti. Najavite da će vam životni partner biti crnac, musliman, koji već ima harem i djecu vaših godina, da ste se upoznali na masovnom paljenju hrvatskih zastava i kasnije se valjali u tom pepelu i vašoj strasti, skupa sa njegove tri žene. Da namjeravate preći u Jehovine svjedoke, i to njihovu najokorjeliju frakciju i da ćete sa svojim životnim partnerom živjeti u kartonskoj kutiji na trgu bana pjevajući vjerske pjesme i povremeno paleći koju zastavu. Napomenite da ste se tetovirali, i to sliku Sanadera na intimno mjesto. Dodajte da ste otkrili čari teških droga i da ste se prijavili u Anonimne alkoholičare ali da ne namjeravate ostati anonimni. Uspjeh garantiran. Dok bude držao desnu ruku dok mu infarkt oduzima zadnje sekunde života, bacite zadnju strelicu. Trudna sam. S tvojim bratom.

Naravno, imate i klasične tehnike hladnog i užarenog oružja, ali ovako je puno zabavnije. Jer nije samo u oduzimanju života. Bit je u agoniji.

*A sada, povratak u realnost. Ja i dalje imam popišan pod u kupaoni za oprati i hrpu hebenih košulja, bog prokleo košulje veličine padobrana…

*Kažu da je izbacivanje frustracija, primjerice kad se omraženi okrene pa mu se izbeljite, ili kad zamišljate načine ubojstva, da to smiruje. Kaj je je:)))

*I poruka roditeljima: ok, zatrpajte nas kućanskim poslovima, da peremo vaše gadarije, ali bar napravite facu ko da vam je drago da ste tak dragi da to činite, i … čokolada.

Sluša se: Manu Chao
Želi se: Sladoled. Čokolada.
Osjeća se: Potisnuta frustracija
17:17 - K ( 13 ) - * Drž/Nedaj