*It is hard to hold a hand of someone reaching to the sky just to surrender

14.10.2008.,

*Opet počinje doba inteligentne glazbe jer je zahladilo vani i ohladile se ljetne strasti koje nikad ne hlade.
Piva s nepoznatim ljudima.
Borba za zadnje zrake sunca kao za hostiju u paklu.
Izvođenje lijepih poteza potpisa kao će me samu to učiniti ljepšom (ja više ne znam kako izgledam iznutra).
Iščekivanje Božića da se podijeli ono malo ljubavi što već nije podijeljeno. Gladni psi.
Davljenje u sladoledu slatkih razgovora preko tankih žica snažnog prijateljstva.
Prosvjetljenje.

Tražim pratnju, kao i svi sretno-nesretni ljudi. U lutanjima, potragama, sve po vijugama mojeg mozga i kapilarama mog srca, ništa dalje. Hoćeš li mi biti prijatelj? u pogledima ljudi koje susrećem. Meni to pitanje svijetli s neonskog natpisa iznad glave, kolika je moja glad za razumijevanjem, ali ljudi ne vole podizati poglede. Samo novac s asfalta.
Gledam oko sebe, širom otvorenih očiju. Znatiželja. A onda čuđenje. Jeste primijetili kako se otvaraju ljudi, poput zumbula, ali svima i za sve? U izlaganju traže odobravanje, ali ono je fingirano. Nikog nije briga za tuđe probleme. Ako ih je briga, samo zbog potrebe trača onda.
Ponekad se prepadnem, jesam li prestala vjerovati u iskreno suosjećane? Ali ne vidim ga nigdje, osim u rijetkom paru očiju. Ostalo što mi pokušavaju prodati zaudara na prehrambene dodatke i bojila, s prefiksima sebičnosti.

Tiho zavija vjetar svoju pjesmu, moje zlato spava, i sve je mirno, noć je, pun mjesec. A ja čim više razmišljam o svijetu, tim…

Sluša se: Želi se: laku noć
Osjeća se: poslušajte pjesmu…

01:38 - K ( 11 ) - * Drž/Nedaj

*Sniffffffffffffff

*Haaaaaaaaaaaaaaa….

*Da, sad mogu pisati.
Gospodo i dame, položih. Na guzove, suze, plač, prijetnje deportacijom (to nije laž, to je kreativno izvlačenje), fingirane bolesti i prenemaganje. Kažu Englezi dobro – Škripav kotač dobiva maslo.

*Sad čišćenje… Velika nužda pisanja nakon Sensije položenih ispita:)


*Novorođeni

Noć se šteni.

Gube se po pločnicima njena djeca
Karanfilima maze grudi kabareta
I hrane se

Sretni traže komadiće snova
U septičkim jamama
U gulašu gradske gužve

S otvorenim venama šeću
Grubo mažu, deru fasade plućima
Ispisuju svoja čudna duga imena
Na čelo spavačima

Kuja jede svoje mlade


***
Na grafitnom ražnju janje moga srca se okreće
I kao kokica
To srce prska nevinost i tugu na papir ili drugdje
Ekspanzija


Sluša se: u prijelaznom sam stadiju kad prihvaćam preporuke
Želi se: da mi se opet pokrene spisateljska mašinerija
Osjeća se: Hm, da je jedna riječ bilo bi banalno, da ih je više bila bi pompoznost