*Opet počinje doba inteligentne glazbe jer je zahladilo vani i ohladile se ljetne strasti koje nikad ne hlade.
Piva s nepoznatim ljudima.
Borba za zadnje zrake sunca kao za hostiju u paklu.
Izvođenje lijepih poteza potpisa kao će me samu to učiniti ljepšom (ja više ne znam kako izgledam iznutra).
Iščekivanje Božića da se podijeli ono malo ljubavi što već nije podijeljeno. Gladni psi.
Davljenje u sladoledu slatkih razgovora preko tankih žica snažnog prijateljstva.
Prosvjetljenje.
Tražim pratnju, kao i svi sretno-nesretni ljudi. U lutanjima, potragama, sve po vijugama mojeg mozga i kapilarama mog srca, ništa dalje. Hoćeš li mi biti prijatelj? u pogledima ljudi koje susrećem. Meni to pitanje svijetli s neonskog natpisa iznad glave, kolika je moja glad za razumijevanjem, ali ljudi ne vole podizati poglede. Samo novac s asfalta.
Gledam oko sebe, širom otvorenih očiju. Znatiželja. A onda čuđenje. Jeste primijetili kako se otvaraju ljudi, poput zumbula, ali svima i za sve? U izlaganju traže odobravanje, ali ono je fingirano. Nikog nije briga za tuđe probleme. Ako ih je briga, samo zbog potrebe trača onda.
Ponekad se prepadnem, jesam li prestala vjerovati u iskreno suosjećane? Ali ne vidim ga nigdje, osim u rijetkom paru očiju. Ostalo što mi pokušavaju prodati zaudara na prehrambene dodatke i bojila, s prefiksima sebičnosti.
Tiho zavija vjetar svoju pjesmu, moje zlato spava, i sve je mirno, noć je, pun mjesec. A ja čim više razmišljam o svijetu, tim…
Sluša se: Želi se: laku noć
Osjeća se: poslušajte pjesmu…
Post je objavljen 14.10.2008. u 01:38 sati.