*And so Im back...
27.08.2008.,
*Uf, nisam dugo vidjela moju zvjezdicu…
Pa, evo me, iz zemlje mrtvih medvjeda. Imam ispit sutra pa je ovo jako dobro vrijeme za pisati.

*Kako je bilo?
Sivo.

*Izblijedjela je moja zemlja. Rado bih rekla «u mom srcu», ali nije tako. Izblijedjela je i prekrili je fine pahulje starih oronulih fresaka i kosturi, crkava i ljudi, mojih jela. Sve je izgrizla kiselina vremena.
Gramzivost je proždrla čistoću crno-bijelih filmova i nećete više vidjeti pravu Rusiju nego na razglednicama, 10 rubalja za 10 komada. Bolje razglednice nego propiti, jel? :)
Smijemo se sami sebi, a mrtvi zubi nam ispadaju iz gubice, gubimo ih u bitkama s medijima i VELIČANSTVENIM ZAPADOM. Rusi su narod koji će preživjeti bilo što, zadnji ćemo ostati na planeti, ne može nas ništa ubiti, ali sada…
Živa tjelesa hodaju ulicama, bez duše i vjere, bez nade. Prazni pogledi uprti na pločnik da se ne razbije ono zadnje što je ostalo, fasada, ili da se ne susretne pogled blizanac. Ako se to desi, jedno ostaje, po paraboli sa zgrade.
Ono malo duha se troši na psovke, na pakost. Zabava se promijenila. Sada se vrijeme samo UBIJA. I smrdljivi vlakovi, s pogledom na stare mostove i tužne male crkvice koje ridaju za boljim vremenima. I ja ridam s njima.

*Rat

3000 duša, sudbina, ljudi, ljubavi i sitnih sreća za malenom šalicom čaja prodano za mjesto u nekom neimenovanom savezu koji je dušom tako sitan da čak nema ime nego se skriva iza skraćenice.
Propaganda antipropagande a žene na ulicama plaču za osakaćenom djecom svojom, sivom od prašine sa čizama vojnika.
*Uvijek i svugdje je reklama važnija od samog filma, pogledajmo na svoje živote!
Zemlja na svoje cvijeće napada, vjera na ikone!
I prašina, svugdje prašina… Lijepi se po kacigama pilota. Nisu pomogle, služe sada kao tragovi i spomenici.

*A znate što još boli?
Biti okrivljen kad nisi kriv.
Neka.

*I tako pijevno lijepe večeri sa zalaskom sunca boje drskog srca, i bijele breze, i ornament crnih gavranova što vode ljubav, i tihi zvon katedrale tamo iza par kuća…
Eli, eli…

*Pišem ovo jer mi je žao. Što nikada nitko neće vidjeti moju Rusiju više.
Možda razgledničku, možda sirotinjsku, možda neku tamo treću.


Sluša se: Nočni snajperi
Želi se: da mi djeca imaju svoju zemlju
Osjeća se: bijes

23:31 - K ( 12 ) - * Drž/Nedaj