*Trešnja
17.04.2008.,
*Sad će, još samo par dana, i evo zelene zavjese. Kad bude to, onda ću na prozor premjestiti svoja razmišljanja.
*A vani je baš apokaliptično… Još mi fali prolom oblaka, meni se ide van.

*Sad reci mama da ne jedem voće dovoljno…

*Ni ovo, bojim se, neće biti previše razumljivo. Previše psihodelično, čak i za mene:)
*Najljepši svijet je ipak samo u mojoj glavi.

*Trešnja*

*Paran broj krila kroz zrak do odsjaja noćne lampe na linoleumu stola.
Noćni leptir.
Sije sivi prah po stolu.
Dva leptira. Tri, pedeset i devet, šesto.
Počnu se komešati u zraku, sivi vrtlog leptira, praha i sjajnih malih okruglih očiju. Ples spirala rilaca.
Sjenke na zidovima, stolu, golom paru, baklji. Pomične tapete preko okruženja i zvučna podloga lepetanja krila.
Gusto se izmiješaju kukci i skupi se njihova snaga u taman plast koji proždire šišmiše. Počne prekrivati okolinu, ona pocrni, zavrvi letećim stvorenjima. Svaki tiho pucketa i sjaji malim crnim očicama, svaki ima svoj mali glasić.
Počnu se leptiri zalijetati u žarulju, u samo središte svjetla, silom se gurati do Wolframove spirale kroz staklo, i padati na stol u iznemoglosti.
Vuku leptiri ticala po drvu stola, krila se vuku po daskama, crtaju sivo paralele. Povlači ih se tako već jato, a jato raste kako sa žarulje novi kukci padaju.

Na sredini stola trešnja.
Tanke žilice ružičastoga preko burgundca, napeta i zrela.

Image Hosted by ImageShack.us


Ispruži se prvo rilce, izvije se iz spirale i popipa trešnju, lagano, plašljivo, leptirasto.
Izraz lica se ne promjeni, kukci…
Priplaze još dvije bube, i četiri, i šesnaest, i trideset dvije i poližu trešnju; zatitra trešnjina opna, probiju ju rilca po cijeloj površini, i otkrije se voćno meso slatko s žilicama, i sok navrne.
Krijepe se noćni leptiri trešnjom, njena koža mlohavi prazna, unutrašnjost nestaje. A iznutra zlatna koščica proviri, pomalo se prorađa, na hrptu joj šav, a po bokovima povijest. Nestaje mu omot mesa, leži peteljka sa strane odbačena.
Stotina očiju gleda golu zlatnu kost. Nijemo i glupo. Zure i sjaje dvaput na mjesečini i lampi.

A šav na koštici pukne. Bijeli hermelin iskoči i potrže trbuh sivom kukcu. Potrže mu bit i krila, i tako učini sa silnim mnoštvom drugih takvih.
Umrlja se čitav u sivom krilnom prahu, s gađenjem se pogleda, skoči i izgori u baklji.


Sluša se: Dertum – uči me, majko
Želi se: da znanje samo ulazi
Osjeća se: već me zebe srce kad se sjetim koliko ću biti neispavana sutra, ali ništa nova:)

01:00 - K ( 6 ) - * Drž/Nedaj