*Danas
17.03.2008.,
*Kako ono… najjednostavnije stvari su ponekad najbolje, najistinitije?
Ma može :)


*Pjesma u prozi, o sad

*Vozim se u Samobor iz metropole, a vani na suncu se Cigani vozaju, sjaje im se euri po čelima, igra im crno paperje ispod košulje, mame prstom mene, hebem im zube zlatne.

Vani Sunce, vani sunce rastura, vani se igra, vani ulicama kola život, filtrira se kroz bubrege, proljeva se po licima, žuto sunce , jarko.

Tope se livade po crnoj zemlji, tvrđava se pijano ljulja, paperjasto srebrnilo se vješa po granama, aaaajjaaaaaaAAAAAAAAAA!!! Boje se vratile, vratio se život. Živio

Živjele dosadne mušice, živjeli znojni radnici, živjele suknje!

I da, živjela ja.

Hm :)

Sluša se: Mostar sevdah reunion – treća stvar
Želi se: sutra da brže dođe, budem još jednu boju dodala na paletu :)
Osjeća se: ma baš sam dobre volje

22:48 - K ( 3 ) - * Drž/Nedaj