*For i'm a Rain Dog too…
14.02.2008.,
*Evo, na kaj sam se srozala, u pola dva ujutro ja lijepim iz plastelina hebenog slona. Jer je Miro hebeni slon. Valentinovo nikog ne štedi, a iz pouzdanih izvora znam da ću dobiti Pašku tortu (ili je neki drugi otok u pitanju, a i nije bitno iz kojeg smjera dolazi raj), a to je stvarno vrijedno truda, makar mi se spava i oči su mi dvije užarene rajčice od dima.
*Pivo mi ishlapjelo. Fuj.

*Prizor: Polugola Taganka s cigaretom u zubima i čašom piva na stolu lijepi iz plastelina ružičastog slona.
Dobro je ispao, kaj ne?

Image Hosted by ImageShack.us


*Ovo dolje okruglo je moj prsten, za usporedbu veličina. Ja sam vam cjepidlaka, pa kad se idem masakrirat, onda volim da je do kraja. Samo dva sata, ali kakav užitak za oči!

*Romantika – crna zloba.
Još jedno Valentinovo i imat ću dioptriju +11.

*Ali znate čeg sam se ja sjetila sad?
Moje propale blogerske krčme. To si svaki put kažem.
Ja ću samo nabaciti kratku posvetu, može :)

*»Zadnji put»

Volim se naći ovdje. Svijetlo dima se lagano prelije preko crvene haljine prijateljice noći na šanku i onda znam da sam kod kuće. Kurva (zovu je Sveticom zbog božanskih usana i njihove božanske upotrebe) prekriži noge i mutni sjaj bljesne s ruba samostojećih čarapa. Kolt.
Toliko dima da upravo boli.
Bourbon. Porto.
Promiješan hrđavim čavlom talog prljavštine u čaši.
Sat na zidu podsjeća da je ovdje vrijeme stalo i da si mogu priuštiti omamljenost. Doma nemam, a svi ljudi s imalo važnosti su tu.
Put do zahoda dug i krivudav, sa hiljadu znatiželjnih ruku na stražnjici, ali sve su to prijatelji, a za prijatelje se i gine, zar ne? :) Bitno je samo da je još jedan par ruku oko struka kao korzet dugim prstima stišće i da ih nije briga da ja imam pun mjehur. Vode me gore, i vrijeme ubrzava svoje stajanje.
A alkohol i dalje teče niz žedna grla, jer je razgovor ovdje rijedak kao svjež zrak. Šutnja i pogledi ionako više prenose nego prazne riječi. Oči ovdje mogu donije ti ostatak tijela na pladnju. Dobro je to. Kraj morala znači krajnju slobodu.
Dobro je to.
Izgrižen nokat grebe, iscrtava djeliće poezije na šanku. Male ljuske laka se zabijaju pod taj nokat. Nokat biva odgrizen. Kraj poezije.
Tom Waits

Sluša se: Billy's band – Jockey full of bourbon
Želi se: Da sad kak se idem leč u krevet, da mi je M. tamo unutra.
Osjeća se: Zadovoljstvo

03:33 - K ( 3 ) - * Drž/Nedaj