*Kameno, kameno..

25.11.2007.,

Disco umire.
Tko želi biti nova Cher?

Ako je vaše življenje vrijedno života, je li taj život vrijedan ivljenja?
Iskorištavate li ga?
Živite li, ili se povlačite po uglovima bitka, pokušavate li biti neprimjetni?
Jeste li ikada rekli «Samo da ovo prođe» umjesto da natjerate zlo i strašno Ovo da prođe.
Zveči li vam život kao prazna kanta, kao nenaštimani čembalo?

Nismo originalni više.
Originalni možemo biti jedino neznanjem. Čim manje znamo, tim više imamo prostora za improvizaciju. Zato znanje ne smatram tako nekom velikom vrlinom.
Improvizirate li?

Postavljam pitanja a ne pišem teze jer su ljudi sebična bića. Egocentrična. Vole da im se obraća pojedinačno. A ja sam isto egocentrična. Ne dam da se tekst obraća, nego se obraćam sama. Ma uglavnom…

Sad ispada da sam pametna, a tko god čita ovo da je glup. Ne valja. Glupa sam ja koja pretpostavlja da sve ovo što pišem vi već ne znate negdje u svojoj kralježnici.

*Čudna sam danas. Kisla sam, i valjda pokupila otopljenog smoga koji mi se zavuko u mozak i eto…
Čudni smo.


Sluša se: Nick Cave «Lyre of Orpheus» - cijeli album je Bobom dan
Žali se: znat ŠTO TO ON MENE HOĆE PITAT
Osjeća se: sama sebe zbunjujem


****SEWENE!!!
*?

22:40 - K ( 16 ) - * Drž/Nedaj

*Treći snijeg pada po krvavo plavim očima Makija. Ulicom kupimo vjetar licem, izmjenjujemo smrznutim prstima cigaretu. Dobro je
*Oko Saurona se jednooko, narančasto smješka iz čaša Velebitskog tamnog. Lovimo metke zubima. Kad je utakmica na teveu, ko će gledat na dva psihoslučaja? Nitko. Dobro je
*U svratištu za beskućnike nema milosti, nema zraka i nema ni kapi fluida u okrugu od pet kilometara. Samo cigančad, hrče i sanja šarene snove. Odsjaji od pahuljica plešu na zavijajučem vjetru i minusima na brojkama temperature vani. Vani, ne unutra. Dobro je
*A negdje tamo u planinama, guščje perje se stisnulo u pokrivaču i dunje mirišu… I nož viri, zaboden u vrata. A dobro…





Sluša se:
Želi se: Maki
Osjeća se: pa ak nije očito, javite mi se na MSN, sad sam onlajn, pa pitajte…



Sluša se:

Drum'n'Zez - Palač...

Želi se: da mogu
Osjeća se: ne kako bi čovjek pomislio kad čuje što slušam


*Prekjučer:
*Zvuk nepodignute slušalice.
Telefoni, komunikacije, pregovori. Zoon politikon.

Vjetar na ulici miješa lišće, donje rublje, tupee i male lešine lastavica. Rakija kaplje po žicama glasnica, titravo.
Kiša udara u prsa pitomih kestena, mokre mi čarape od sjedenja na prozoru s cigaretom s nogama na ulici. Ako jednom ne napišem ništa tjedan dana znajte da sam pala i slomila vrat. Umor u mozgu mi luči hormon ludila, ali ne mogu usporiti. Recite kiši da prestane, i ako upali, ja ću se odmah spremiti u krevet na tjedan dana.

A baš sam listala svoje komedije, i pazite ovo:
*Od srđbe, od bolesti ili od gladi, gospodaru, ali nikad od ljubavi. Ako mi dokažete da sam od ljubavi izgubio više krvi nego što mogu pićem nadoknaditi, izbodite mi oči perom kakva stihotvorca, pa me objesite na vrata javne kuće da prikazujem slijepog Kupida.

Bijah mudro čedo koje je to podcrtalo. I dosad se dobro držim Benedettova naputka, samo nisam pročitala komediju do kraja, i ne znam je li vrli muž završio u okovima spomenutog demona.

*Jučer:
*Dvoje imunih iscurili iz rastaljenog metala Purgeraja ko kuglice žive. Trče po Ribnjaku u kratkim rukavima.
Jesu bolesni u glavu? Jesu na drogama? Misle da su se vratili u pubertet?
Da.
Traže.



*Danas:
*Gušterica ja sjedim na Manduševačkom mramoru. Kratki rukavi, zubato sunce mi tjera krv iz prstiju i razvlači obraze na strane. Ne odupirem se, ja sam govno od čovjeka bez vlastite volje i grijeha. Ja sam svetica.
Smiješim se jer mi je toplo i hladno odjednom, i jer sam vidjela najsmješniji izbljuvak ikad (kore od mandarinaka. Kako netko mora biti zgažen da jede čitave mandarinke?).
Jer nisam vidjela jutarnji, osunčani, ružičasti i svjež Zagreb jedno dva mjeseca, a takvog ga baš najviše volim.
Oglasi se Grički top baš kad sam se već zapitala jel se pokvario, zazvone zvona katedrale, i na lice mi se spusti neobrijani, necenzurirani poljubac.
Ova ptica više ne leti solo.


Sluša se: Miholjsko leto - Balašević
Želi se: grlila bih se
Osjeća se: a ja ne znam kako se to zove



Kroz jesensku kosu prvih hladnoća
Vjetar vijesti nosi,
Bode telegramima.

Uskoro će pošiljke
Na naše glave
Malim bijelim padobranima.





Sluša se: otkucaji sramote u glavi
Želi se: uvijek nešto, nikad dobiva
Osjeća se: navike su pobijedile, ja tu nemam šta raditi



*Ti si luda

Da mi je novčić za svaki put kad sam ja to čula. Mrzim kad se to za mene kaže. To spada u onu kategoriju «Ti si zgodna, ali nisi moj tip.»
Ti si luda, i prema tome, ti si otpisana. Izdvojena, što li? Neću.
Izdvojena sam već samim time što želim brže odrasti i postati obična.
Znači, luda sam kako god okreneš. :D

Jesen, ona neće pitati,
Jesen će samo doći.

Jesen će leći kišama,
Lišćem zamesti.

Po praznim plažama,
Polako će se vuč.

*(Garik Sukačov)


*Svi o jeseni, pa i ja

SLuša se: ja bih rado Glasses, al nemam... :(
Želi se: S Makijem se ljubit hoću, eto
Osjeća se: nemam vremena za to sad


*Sve me boli. Ja sam propala alkoholičarka. Gorjet ću u paklu. Nema mi spasa.
Ja volim svoj život.

*Kako mi je glava prazna. Ja više ne napredujem, ja nazadujem nevjerojatnom brzinom. Ma prije nekih možda godinu dana sam sama sebe morila sa dubokim, moralnim i bitnim pitanjima, a pogledajte me sad. Kad bih se bar mogla pohvaliti da sam samo došla do spoznaje da se život ne treba preispitivati, nego se treba živjeti. Nisam.
*Da li je prestanak preispitivanja same/og sebe označava i kraj bilo kakvog razvitka? Kraj postojanja, barem mentalnog kao takvog?
Emocije su tu, ali ih ne preispitujem vise. Jesu li manje vrijedne?
Moral mi nikad nije bio visoko na listi prioriteta, nestaje li negiranjem?

*Kad pada zvijezda, pada samo mali komadić nekog kamena koji je neki tamo po redu od Sunca. Padajući, probija se kroz slojeve atmosfere i počinje gorjeti. Akcelerirajući, gori sve jače i jače.
Najčešće, ni ne padne, samo izgori.
Mora li me biti strah?

Propadam li prebrzo? Čemu padati ako ni ne osjetim udar dna?

Sjećam se mladenačkih svojih buntova. Htjela sam vrištati na ulicama i derati se u prozore, i pljuvati po bijelim Mercedesima.
Više ne. Buka ima toliko ljepših oblika. I ja je ne moram više proizvoditi.

*Tople naranče se griju na radijatoru. Stiže zima. Volim zimu, i snijeg. Volim se zimi grijati i jesti naranče. Volim da me zimi griju i hrane narančama.

Daša, ne smiješ zaboraviti!
Zeleno lišće obasjano reflektorima na crnoj noćnoj pozadini kod Staroga grada.
Pitanje «Odakle si ti?» u Makijevim očima.
Kolektivnu svijest.
Zabavu.


Sluša se: Incubus – Paper shoes
Želi se: ipak malo više
Osjeća se: osjećaj šalice čaja.