*Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvjezda
30.09.2007.,
*Shvatila sam čega više nema u pjesništvu.
Pjesama kao što su Slap, Opomena, Oblak..
Ne «dobrih» pjesama, makar ne poričem da jesu dobre, nego misaonih pjesama.
Sebičnost je preplavila liriku, i to ne pokazujem prstom na nikog prije nego sto pokazem na sebe u ogledalu. Ja, ja, ja…

*Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.
Neki su to shvatili preozbiljno. Sebe se gura u prvi plan, a u prvi plan se ne bi smio gurati nitko. Ljudi slusaju savjete jedino ako ne ukljucuju rijec Ja. I tjesenje pali samo ako se ne kaze «E, vidis, a meni se desilo isto…».
Nije.
Mozda zato mogu s punim pravom reči da dobro tjesim.
I opet ja o sebi…
Vidite, tome se ne moze pobjeci.
Covjek ne poznaje nikoga osim sebe, i zato nikada ne moze shvatiti onog drugoga, nikad, ni pod kojim uvjetom. Ljudi su jedni za druge nedodirljivi, izvan dohvata. Jedni druge mozemo dotaknuti jedino kroz kliseje i uvrijezene vrijednosti, jer ih svi dijelimo. To je zajednicko nasljeđe ljudi. Drugi nacin je obrnut, mozemo se povezati ako dijelimo s ljudima cudnosti.
U posljednje vrijeme je vise do izrazaja dosao drugi nacin . To je izazvalo ljudsko naglasavanje svojeg nepoklapanja. Kod svih. Hahaha… Svi su individualni, posebni, spontani ko pobačaji… ipak se slijedi moda, ne?
Kako prepoznati posebno od napadno posebnog?
Upoznavanjem.
Koje je prakticki nemoguce, jer se gradi samo kroz nasa vlastita iskustva, i nazalost, mastu.
Zamisljamo da su neki ljudi nesto sto mozda jesu, a mozda nisu. Vjerojatnost poklapanja iluzija i istine je minimalna, ali moguća.

Uglavnom, sretno.
I očekujte razočaranja.

Sluša se: Balaš – Vi ste jedan običan miš
Misli se: ja sam jedan običan miš
Osjeća se: da sam jedan običan (i naivan) miš

01:23 - K ( 5 ) - * Drž/Nedaj