*A dobro, petak, subota, više manje
29.09.2007.,
*Ma dobro.. Uglavnom, vratila sam se.

*Ovo ljeto sam pobjegla dalje nego sto sam ocekivala.
«Neki imaju dom na određenom mjestu, a neki ga nose sa sobom.»
Dva mjeseca traženja, i nijesam našla ničeg. Možda od alkoholne izmaglice koja se nakupila od prošle sezone… Možda Praskaton u meni više ne kombinira onako dobro. Prolazila bih kroz gradove, gledala u prolaznike, a na ćelima im je pisalo «Ovo je MOJ grad».
Virnula sam u retrovizor, pisalo je:
«Ovo je moj put»

*Ciganče…

A pod otiračem je svejedno ležao podhrđali ključ, i prozor dobronamjerno otvoren sa nasmješenom prozorskom daskom. Pepeljara spremna za nove avanture.
Moja verzija gostoprijimstva…

*Deset južnih noći i dvije litre krimske Isabelle.
Tajni plesovi ruku Makija u uličicama Eupadorije,
topli zrak suncane uvale,
sol na ramenima i očima crvenih rakova.
Mirirs lavande, daleko deranje prodavača tirkiza,
žarki pijesak na tabanima i koljenima.

*Čudna pomisao da možda kad mene tamo nema, siromašne ograde se ne naslanjaju na kuće, ni nema oblupljenih kupola, ničeg što sam ja vidjela nema, tamo je samo obećana zemlja u kojoj ima mogućnosti zalutati zauvijek. Možda u očima promatrača nije samo ljepota nego i stvarnost?
Onda mi se strašno sviđa ova moja stvarna iluzija.

*Moj izbitak guli pokrove prašine sa cesta i tanki sloj ulja s vode riječice.

*Povratci su čudnij nego odlasci. Negiranje svega što se dogodilo, sva stvarnost postaje još jednom uspomenom.

Prošlost je jedina stvar od koje nikad nemožeš pobjeći.

*Pametne misli me ponekad slijede, ali ja trčim brže.

Sluša se: Svodnica – V. Vysockij
Misli se: Kad će več taj jadan ADSL, tak da mogu stavit PRAVI dizajn?
Osjeća se: dva dana sna i bila bih ko nova.

23:23 - K ( 1 ) - * Drž/Nedaj