*Ja, ja i Rusija
12.03.2007.,
*Danas u jedanaest sati će Kraljevski frankofilni mamlaz kročiti nogom na domaći teren trga kralja Tomislava. Kaže da će mi donjeti dvije lijepe sitnice. Prema mojoj računici neki suvenir i sebe samog. Ali opet, riječ „sitnice“ me zbunjuje... :)

*Promašila sam ovaj dan. Ali sam dobro nišanila!
A od okusa sutrašnjeg dana mi se vrti u glavi od miline. Ho ho ho, zamislite, kava s Veličanstvenima u pet i petnaest, a prije toga ću čak možda malo i ljubiti (mislim da mi neće uskratiti taj mizerni užitak)... Je l' da?!
Pa je l' moguće da ću plesati u subotu?
Je l' moguće da Tvrdi ide sa mnom na Balaševića u subotu poslije te?!
Kako me ide! Samo malo da se izvrnem na leđa i mrdam nogicom!
Ok, jesam.

Budući da me4 danas nije nitko htio odvesti na kavu, morala samse zabaviti sama.
Tako je bo organiziran Russian party, u ulozi diđeja sam bila ja, u lozi raznosača kanapea sam opet bila ja, plesala sam ja, i pogodite tko je bio glavni vokal kad bi se pjevaču glas pokazao kao preslab?
Da, pogodili ste.
To sam bila ja.
Da utočnim stvar, slušao se isključivo ruski rok, s primjesama narodne iliti etno glazbe + nekoliko poskočica koje sluša moja baka nakon par (boca) čašica votke.

*Inače, moja baka je zakon, ali moj entuzijazam lako opadne kad me pobjedi u hrvanju. DA, ja imam skoro dvacet godina i hrvam se s bakom. I s mačkom isto. Ne mogu pobjediti niti jednu. Što to govori o meni? Da trebam multivitaminsku terapiju.

Kad slušam rusku glazbu dese mi se čudne stvari.
Prvo me pukne tako jak domoljubni poriv da se zabijem u zid kao muha na vjetrobran. Koračam kao mali pionir po kući, s jedinom mišlju, „ Ja sam svoje domovine kćer!!!“. Onda sjedim na glavnom mjestu u kuhinji/dnevnojsobi/hodniku i s nadmoćnim osmjehom gledam na Senseia kao na jedinog NeRusa u kući. U isto vrijeme radim pokret rukom Vita Corleonea iz Kuma(lagano lelujanje poleđinom dlana). Moćna sam, nema šta!
Onda se misleno divim svim našim dostignućima i dok dođem do Gagarina moj rusizam me tjera da levitiram oko 5 cm iznad podloge. S ponosom se prisječam Petra Velikog, Bloka i Lajke.
Onda razmišljam kako bi nam svima bilo puno bolje da je ćirilica, i to ruska, službeno pismo cijelog svijeta. I da nije engleski internacionalni jezik nego ruski. Tako bivam u svojim megalomanskim mislima oko pola sata.
Onda na raspored dolazi divljenje ruskom folkloru, za koji mislim da je jednostavno The Best (iliti Samyj lučšyj). Kako mi to radimo, to nije normalno! Ono, bekvokali su ruski izum pa da me hebeš! Da ne spominjem upotrebu harmonike koju smo rasturili!
Onda lagana depresija što sam ja Tu a Rusija Tamo.
A onda „Kad mene više neće biti tu, Rusija će još uvijek biti tamo!“
Pokret rukom.
Image Hosted by ImageShack.us


Sluša se: Oj cvetjot kalina
Želi se: biti Tamo i poljubit Putina u čelo... ipak je on velik čovjek
Osjeća se: ponos i umišljenost je moja droga!

00:42 - K ( 9 ) - * Drž/Nedaj