12.03.2007. (11:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aw
Poljubit Putina? A...dobro... Ah, ruske pjesme, imaš obožavatelje, trebamo jednom zajedno slušati kor Crvene Armije :) A tek himna, uz hrvatsku, najljepša himna na svijetu angelwolf.blog.hr
12.03.2007. (11:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pokušavam pogoditi kako bi se mogla nazvati ta opijenost duše, to čudno stanje svebljeskova nutrine. Od razdraganosti do raspršenosti. Moralo bi biti neko pametno germansko ime s dva ista slova u nizu da zvuči složenije. Stalno me sjetite na neuništivost Azije. Djevojka iz srca nepokorene zemlje. Biće-instrument davnine. Stvorenje s vučje staze. Surova mašta - nježno lice. Teška za pratiti, opasna za slijediti. Kao mećava trideset vrsta od sela iz Rjepinova djetinjstva. Pravo malo kobno otkriće. Gotovo da Vam čujem smijeh. Ah, moram na službu, a nije još ni zapao snijeg. Potroših sve razloge da Vam pišem. Idem, dakle... (Pozdravite lijepo gospodina R.)
12.03.2007. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad san bija dite, majka je bila Jugoslavija. i plaka san kad san bija dite kad je umra Tito. nisan bija siguran zašto san plaka. mislin da me bilo straj. kad san počeja razumit neke stvari više nisan bija u Jugoslaviji. bija san u Njemačkoj. a stara majka je umrla i jedna od njenih šest ćeriju mi je postala majka. shvatija san da mi je stara majka bila zapravo maćeha. a moja teta Njemačka mi je bila puno draga i puno me je volila. i ja san nju. a navikli smo se jedno na drugo. i uvik se probijala rič Rusija, tu i tamo. ma nije se lipo o njoj pričalo. ona nije na zapadu. ona je bila ka neka zločesta strina na selu. i nismo je ka ono volili. tako da niman ništa reć za nju. a ko će ga znat, morebit da je ona i dobra. ma nije me se ticala. nisan ima vrimena za nju. a ona je još uvik najveća na svitu...a jebate, morebit da san ništa i propustija...
12.03.2007. (19:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jutarnji trag. U zadnje vrijeme ne vjerujem sam sebi pa se slijedim poput vuka. Da nisam negdje bio preblizu ljudima i dirao njihova stada, ili ne daj Bože, da nisam... Dobro je. Čista je staza. Meko naliježu kaplje rose u plaha sunčana ležišta. Vjetar je odnio mirise u podzemlja, kao da su duše žedne mira. Još samo par otisaka do potoka. Dva, tri žubora. Mogu usnuti miran. Nisam lovio noćas. Zastajem. Nešto nije kako treba. Predosjećaj. Znanje pucnja. Nešto se drhtavo i slabo uz gromovitu cijev namješta. Opet me čeka. Mora da mu je već odrvenjela sjena. Mora da mu dah već stoji kao košulja na gredi. Starinski čavao. Poznajem ga. Jednom su na njeg objesili vuka. Zaokrećem ka smrekama. Ostavljam ga. Još nije došao moj čas. Znam. Na tragu nije bio moj znak. Trenutak, dva... Otiskujem se u divotu trka. Ja sam Čovjek-Zvjerka.
13.03.2007. (07:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptiric Lou
prejaka si, definitivno! :D
12.03.2007. (00:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lost
i ja kazem...
uzivala sam citajuci...
:)
12.03.2007. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aw
Poljubit Putina? A...dobro... Ah, ruske pjesme, imaš obožavatelje, trebamo jednom zajedno slušati kor Crvene Armije :) A tek himna, uz hrvatsku, najljepša himna na svijetu
angelwolf.blog.hr
12.03.2007. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Pokušavam pogoditi kako bi se mogla nazvati
ta opijenost duše, to čudno stanje
svebljeskova nutrine. Od razdraganosti
do raspršenosti. Moralo bi biti neko pametno
germansko ime s dva ista slova u nizu da zvuči
složenije.
Stalno me sjetite na neuništivost Azije.
Djevojka iz srca nepokorene zemlje.
Biće-instrument davnine.
Stvorenje s vučje staze.
Surova mašta - nježno lice.
Teška za pratiti, opasna za slijediti.
Kao mećava trideset vrsta od sela iz
Rjepinova djetinjstva.
Pravo malo kobno otkriće.
Gotovo da Vam čujem smijeh.
Ah, moram na službu,
a nije još ni zapao snijeg.
Potroših sve razloge da Vam pišem.
Idem, dakle...
(Pozdravite lijepo gospodina R.)
12.03.2007. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamovic
a što da se kaže ruskinjo moja :)))
želim ti ugodnu večer.......
12.03.2007. (19:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
kad san bija dite, majka je bila Jugoslavija. i plaka san kad san bija dite kad je umra Tito. nisan bija siguran zašto san plaka. mislin da me bilo straj. kad san počeja razumit neke stvari više nisan bija u Jugoslaviji. bija san u Njemačkoj. a stara majka je umrla i jedna od njenih šest ćeriju mi je postala majka. shvatija san da mi je stara majka bila zapravo maćeha. a moja teta Njemačka mi je bila puno draga i puno me je volila. i ja san nju. a navikli smo se jedno na drugo. i uvik se probijala rič Rusija, tu i tamo. ma nije se lipo o njoj pričalo. ona nije na zapadu. ona je bila ka neka zločesta strina na selu. i nismo je ka ono volili. tako da niman ništa reć za nju. a ko će ga znat, morebit da je ona i dobra. ma nije me se ticala. nisan ima vrimena za nju. a ona je još uvik najveća na svitu...a jebate, morebit da san ništa i propustija...
12.03.2007. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Grube...
ruska mjuza...to moram poslušat da vidim ja šta je to...pozdrav i uzivaj ...i onak imam neki novi ostpa pa navrati...adio...
12.03.2007. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
desert_rose
...domoljublje...lijepo...
osmijeh... :**
12.03.2007. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Jutarnji trag.
U zadnje vrijeme ne vjerujem sam sebi
pa se slijedim poput vuka.
Da nisam negdje bio preblizu ljudima
i dirao njihova stada,
ili ne daj Bože, da nisam...
Dobro je. Čista je staza.
Meko naliježu kaplje rose
u plaha sunčana ležišta.
Vjetar je odnio mirise u podzemlja,
kao da su duše žedne mira.
Još samo par otisaka do potoka.
Dva, tri žubora.
Mogu usnuti miran.
Nisam lovio noćas.
Zastajem.
Nešto nije kako treba.
Predosjećaj.
Znanje pucnja.
Nešto se drhtavo i slabo
uz gromovitu cijev namješta.
Opet me čeka.
Mora da mu je već odrvenjela sjena.
Mora da mu dah već stoji
kao košulja na gredi.
Starinski čavao.
Poznajem ga.
Jednom su na njeg objesili
vuka.
Zaokrećem ka smrekama.
Ostavljam ga.
Još nije došao moj čas.
Znam.
Na tragu nije bio moj znak.
Trenutak, dva...
Otiskujem se u divotu trka.
Ja sam Čovjek-Zvjerka.
13.03.2007. (07:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...