*moje pjesme, moje snovi, treći put...
17.02.2007.,
*Osjecam se cak pomalo i uvrjedjeno sto su mi snovi puno zanimljiviji od stvarnog zivota. Ovaj je nadmasio mnoge. Pocet cu prepricavati od onog mjesta kojeg se sjecam.

*Freud bi se udavio (ne znam da li od zadovoljstva ili od muke)

Prvo moram naglasiti da sam bila Spajdermen. To je vec drugi san u kojem sam Spajdermen i mislim da moram prouciti kakve veze ja imam s njim. Bila sam Spajdermen, i u nekoj rusevnoj kuci, rekla bih iz razdoblja secesije, sam se borila s nekaom robotickom zenom pauk. Bila je stvarno zastrasujuca, nosila je ljudsku masku, ali ispod nje je imala samo zarulju i usta kakva imaju lubanje. I tako je nekako bilo postavljeno da sam imala osjecaj da sam imala nesto s njom. Prije nego sto je postala to... Cak se nekako sjecam da smo se i poljubili. Sto i nije bas bilo logicno jer me je htjela ubiti. Naganjali smo se po kuci, postavljali zamke, puno krvi i nasilja. Uglavnom, nekako sam uspjela (ili uspio, moj Spajdermen alterego je fakat bio mocan) postici da joj se strop urusi na glavu, bila je u nesvjesti. Lezala je i krvarila. I jako ju je boljelo. Snagom volje sam nekako postigla da se iz zidova pocne cjediti voda. Utopila sam ju kao okot macica. Stala sam se na prozor i vidjela policiju dolje kako razgovara, culi su buku iz kuce. Spustila sam se do njih (pomocu svoje paukove mreze) i malo pricala s njima, ali sam nekako bila sumnjicava, kao da su mi i oni zaljeli zlo. Nekako sam uspjela postici da odu (u medjuvremenu sam postala samom sobom) i jedino tko je ostao bio je (pazite sad!) vol! Ali nije bio klasican vol. Bio je velik i strasno mekan, imao je višak kože kako imaju neki psi i dlaku boje breskve, toliko mekanu, nista mekse u zivotu nisam imala pod prstima! I bio je nasmijan, i sretan, i ja sam bila sretna sto je tu (neka snena metafora), i grlila sam ga i grlila. Imao je zlatne rogove, plave oci i jako velike zube(?). Mazio se, vrtio, i nesto govorio. I stvarno ne znam zasto sam morala ici, jer da nisam isla, bio bi to fakat dobar san. Al jesam. Krenula sam prema nekom brdu, odnosno uzbrdici, morala sam se popeti, da odem u grad. Ali na pola stepenica, sam opgledala dolje, a dolje se odrzavala necija maturalna vecera! I to ne bilo cija, nego malih spanjolki. Plesale su spanjolske plesove i bile su tamnopute. Bila sam raznjezena, jer su bile preslatke u ruzicastim i lila opravicama. I pocelo se nakupljati jos promatraca poput mene. Gledali smo malene curice, kako plesu i smiju se. Spustili smo se i gledali ih kroz prozor, i pokusali plesati kao one. Nekako se izdvojila Mateja, moja dobra frendica iz osnovne. S njom sam otisla do kolodvora (ne znam zasto, taj dio mi je dosta mutan), i nesto se tamo dogadjalo, sjecam se samo da sam jela neki fini vafel, prelivem sirupom od maline. Bio je stvarno fin, i prhak. Uglavnom, vratila sam se na tu maturalnu, ali vise ne kao promatrac, nego je to sad bila moja maturalna. Vise nije svirala spanjolska glazba, nego neke zagorske popevke, do mene je sjedio ni manje ni vise nego Vinko! On je tip iz moje srednje, totalno cudan lik, cudan na kvadrat, nema toga sto nije bilo cudno na njemu. Pravila sam se da se palim na njega, iz zahebancije. I sad se u snu se on upucavao meni. Zivcirao me strasno, pa sam samo sjedila i pusila. Ne znam zasto ali sam bila nabrusena na sve zivo. Dopizdio mi on i sve, pa sam izasla i otisla na tramvajsku stanicu. San je poceo navece, dok sam promatrala plesacice bila je noc, a sad je svitalo. Na stanici je bilo mnostvo ljudi, a ja sam palila cigaretu za cigaretom. Onda sam odlucila „Idem konjem!“ i otisla. Do nasipa mi je trebalo nekih minutu, a amo me je cekao konj. Kao da sam znala da je tamo. Bila je kobila, tamno smedja, sjajne i jako glatke dlake. Bez sedla. Popela sam se na nju, ali je bilo jako tesko odrzavati se na njoj, jer je bila jako glatka. Onda sam se sjetila kako sam u Narniji procitala da se ne treba drzati za grivu toliko koliko stisnuti konja bedrima. I onda sam se dobro drzala. Pricali smo o necemu, bila je mudra, i govorila mi je kako je nebo plavo jer ona tako zeli i da nije nje, ne bi nista postojalo. Jahala sam uz obalu mora, po autoputu, pa je ona rekla da ovo nije dovoljno zahtjevno, okrenula se, i odgaloprala natrag, do nekog naselja, koje je bilo jako strmo, bila je kuca na kuci, i ona vise nije trcala nego se penjala, bilo joj je tesko (halo, kobila se penje po stjenama!), jako tesko, mucila se, i nekako sam znala da je to za mene. Popeli smo se do mjesta gdje se vise nije mogla penjati. Neka dva covjeka su popravljala nesto, gradili su kucu ili nesto. Znala sam da se necemo moci vratiti istim pute, odnosno, ona nece moci. Stariji (on je nekako bio zao, znala sam da je zao) je rekao da mozemo proci kroz garazu, jer ona nije dovrsena. Usli smo unutra, i vidio se prolaz, uzak, kao za vrtnog patuljka. Rekla asm joj da priceka, da ako se ja uspijem prouci, da ce se i ona (bas logicno). Ali kako sam se provlacila, tako je prolaz postajao sve uzi i uzi. Provlcila sam se dugo, osjecaa miris betona i zuljao me rub prolaza. Jedva mi je prosla glava, prsnmi kos jos teze.
Kad sam se provukla, probudila sam se.
*tko mi ovo izanalizira, dobije cokoladicu postom!
Image Hosted by ImageShack.us


*Još jedna šafeta. Dobro da je ova jednostavna.

1. nadimak D. stvarnno nije tesko za provaliti. Ime mi pocinje s tim slovom. Jos jedan razlog je taj da je R. - R. (jedno slovo) pa sam se malo furala na njega. Teci razlog je, ako ste gledali film Bram Stockers Dracula, najbolji film svih vremena i naroda, u jednom trenutku Jonathan cita pismo od Vlada, koji zavrsava sa bezvremenskom recenicom "Your friend, D". Odluka je bila prejednostavna. Zvjezdica je stilski dodatak koji cesto koristim zbog esteticnosti.

2. Naziv L'Etranger nije bio prvo ime mog bloga. Prvo se zvao "Pobjednicki Cjetic u pohodu na svijet ". Pobjednicki cvjetic je labav prijevod mog imena, Darja na staroperzijskom znaci Pobjednica, Nepobjediva, a moje prezime je izvedeno iz hebrejske rijeci za cvijet, blumen. Zvuci komplicirano, ali sam sigurna da svacije ime znaci nesto. L'Etranger je ime romana Camusa, iliti stranac, dobar roman, a i dobro je sjelo, Stranac je ipak presturo, francuski je prelijep da se prevodi.

Štafetu predajem Flori, KIO-u, Maloj princezi. ne da mi ostali nisu dragi, jednostavno me za ove bas zanima.

Slusa se: Alisa – To li pro Lyubov' to li pro Bedu
Zeli se:ne znam bas...
Osjeca se: totalna, apsolutna, 100%, skroz naskroz ljubav...

23:24 - K ( 2 ) - * Drž/Nedaj