Ponekad mrzim trenutak, kad neku knjigu koja me čudno odabrala u polumračnoj knjižici, moram napokon odložiti i uzeti čitati, otvarati, doznavati. Ponekad poželim neku takvu rijetku knjigu samo nositi uza se i ništa, ništa ne doznavati, suditi i sebi tumačiti. Ali, nestrpljenja, te male riječne sablasti, svako malo izviru u nama, pa dovedu znatiželje, lakomislenosti i svakojaka čudna bića iz vodenog carstva djetinje zanesenosti i onda mi doznamo, nešto poslije čega stvari više nisu onako divne neiskazive čarobnosti. Ah, tko će nama ugoditi! Zadao sam si kratkoću, kad dođem ovdje, a već je dvaput premaših. Što sam ono lijepo i svečano htio reći. Želim Vam dan u zagrljaju Vaše Ljubavi i kad krajičkom oka nebo Vas dvoje uhvati, da se sve zavrti, zalebdi i zaništi u nevažnosti, a Vas dvoje budite skroviti u trenutku i samo sretni, sretni, sretni. (Ja ću Vas naći u knjižnici kod Poea, Yeatsa ili već nekog takvog, jer meni ionako trebaju bezvremenski prijatelji. Naći ću Vas ondje još ljepšu, nestvarniju u svoj svojoj tajanstvenosti, a u ovom svijetu budite najsretniji u Svojoj Ljubavi.) Eto! Valjda će ovaj svečani zavjet shvatiti oni kojima je upućen. Vi ste otprve sve shvatili. Juuuriiim u dan! Toingsss! (Nije strašno. Malo ateriranje.)
18.02.2007. (09:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Ponekad mrzim trenutak, kad neku knjigu koja me čudno
odabrala u polumračnoj knjižici, moram napokon
odložiti i uzeti čitati, otvarati, doznavati. Ponekad poželim
neku takvu rijetku knjigu samo nositi uza se i ništa, ništa
ne doznavati, suditi i sebi tumačiti. Ali, nestrpljenja,
te male riječne sablasti, svako malo izviru u nama,
pa dovedu znatiželje, lakomislenosti i svakojaka čudna
bića iz vodenog carstva djetinje zanesenosti i onda mi
doznamo, nešto poslije čega stvari više nisu onako
divne neiskazive čarobnosti. Ah, tko će nama ugoditi!
Zadao sam si kratkoću, kad dođem ovdje, a već je
dvaput premaših. Što sam ono lijepo i svečano
htio reći. Želim Vam dan u zagrljaju Vaše Ljubavi
i kad krajičkom oka nebo Vas dvoje uhvati, da se
sve zavrti, zalebdi i zaništi u nevažnosti, a Vas dvoje
budite skroviti u trenutku i samo sretni, sretni, sretni.
(Ja ću Vas naći u knjižnici kod Poea, Yeatsa ili već
nekog takvog, jer meni ionako trebaju bezvremenski
prijatelji. Naći ću Vas ondje još ljepšu, nestvarniju
u svoj svojoj tajanstvenosti, a u ovom svijetu
budite najsretniji u Svojoj Ljubavi.) Eto! Valjda će
ovaj svečani zavjet shvatiti oni kojima je upućen.
Vi ste otprve sve shvatili. Juuuriiim u dan! Toingsss!
(Nije strašno. Malo ateriranje.)
18.02.2007. (09:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamovic
napokon sam vidio kako izgleda prava sibirka :)
18.02.2007. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...