|
volim ovaj grad. sa svim tim mjestima. s palachom, contom i jednom malenom mirnom ulicom u centru. sa svim kišnim vikendima i sa svim parkovima i tajnim ulicama. i volim što sam baš ovdje upoznala sve te ljude koji čine Mene.
ideju za ovaj post je stvorio današnji kratki razgovor s mojim najdražim uličnim sviračem. kada sam čula kako svira preposebnu pjesmu.
sd* dolazi s kovanicom od pet kuna: "oprostite, jeste li svirali maloprije 'house of the rising sun'?"
us: "molim...?"
sd* odlučno: "jeste li, možda, maloprije svirali 'house of the rising sun'?"
us: "...da, jesam."
sd* ubacuje pet kuna u futrolu gitare. i kreće.
us: "a kako ti to znaš?"
sd*: "pa eto. :)" i odlazi.
ulični svirač još jednom počinje svirati 'house of the rising sun'. siamese se okreće. i nasmiješe se jedan drugome. i siamese se smije cijelim putem do kuće.
definitivno najbolji ulični svirač. ^^
|
