|
želim opet otvarati prozor za savršen dan.
ali dosta mi je žaljenja za prošlim vremenom i onim što ne mogu vratiti.
i tako je predivno imati one trenutke kad je cijeli Svijet naš i kada možemo baš sve. mogla bih ispričati priču o svakom našem trenutku, kada ga vidim sretnog, kada se ponaša djetinjasto, kada se smije i kada se čudi svemu.
i sigurna sam da ga naši ternuci čine sretnijim. i volim kada me nesvjesno nekako uhvati za ruke i kada ga pitam zašto to radi i kada kaže da ne zna i kad na kraju kaže da mu je to navika. i volim kada me zagrli. i volim mu dati pusu. i volim pjesme koje me podsjećaju na njega.
i tako sam sretna s njim. i ne želim slušati ljude koji ne znaju, koji ne poznaju dovoljno ni mene, a ni njega.
jučer mi je ostalo u lijepom sjećanju. i mislim da opet počinjem stvarati uspomene. volim palach i Voolim sve što puštaju u palachu. i filipa i ja smo jučer vidjele jednu malu izložbu u palachu i oboje smo pomislile na the cure i na "boys don't cry" i na "in between days". i volim filipu i volim što se tako dobro slažemo u glazbi.
i volim rutinu što svake subote idem na njihovu probu i slušam kako se nastoje što jasnije i što bolje izraziti.
i petru isto volim. jer je tako draga i posebna. i puno više od prvog dojma.
sad me već vjerojatno čeka pred zgradom i sigurno ću opet kasniti. idemo na kavu. :)
|
