|
jučer sam u trenutku shvatila što želim učiniti od vlastitog života i što mogu učiniti. sviđa mi se oboje.
znam da ću ostvariti svoje snove.
i potpuno sam svjesna da ovo zvuči naivno. Oni su me ismijali zbog snova.
koliko god pokušala sebe promijeniti, ne polazi mi za rukom. odlučim da se nipošto neću brinuti zbog sitnica, ali ponekad si ne mogu pomoći.
a ipak.
čudim se kako sam uspjela stvoriti sve ovo što trenutno imam.
sagraditi sve mostove. i ne spaliti ih.
ne ispuštati nečiju ruku svo ovo vrijeme.
hvala njima na svemu.
ja ne bih bila ja bez njih.
Bolero kid.
Prijateljica.
T.
sreća je relativna. nastaje u trenutku i nestaje u trenutku.
u meni je uvijek tako bilo.
još uvijek sanjam o mom Bubimiru.
mislim da polako uzimam konce u svoje ruke...
odoh stvoriti svoj alter ego.
|
