subota, 05.04.2008.

ja sam uvijek tu i ja uvijek odlazim.

ne, novim počecima nikad kraja.
ali nekako je lakše počinjati i znati da možeš nekoga uhvatiti za ruku kad god ti to poželiš.
Buzz. moj Dječak Zelenih Očiju.

Image Hosted by ImageShack.us


grlim cijeli svijet i puštam sve krive stvari neka lebde u zraku.
više ništa nema smisla.
hajde. pronaći ćemo i mi ono nešto i u tome.

ne želim čekati posebnu priliku. a sad znam da ju mogu stvoriti, da stvarno mogu.
bit će sve okej, sve dok mogu nekoga držati za ruku.
Buzz. moj Dječak Zelenih Očiju.

znam da je sve u redu. znam.
i smijem se. i sve je onda ljepše.

mislim da me čak ni nije povrijedilo ono što je trebalo.
ljudi dođu i odu. ne poželi svatko ostati, pa barem i prividno.
on je odlučio otići. a znam da će poželjeti vratiti se.
a baš se ne brinem. nimalo.
mene veseli moj Dječak Zelenih Očiju. moj Buzz.

grlim i volim cijeli svijet.
jer mogu.

ništa više nije nemoguće.

ja sam uvijek tu i ja uvijek odlazim.
vidiš me? ne. mene nema.
tražiš me? tu sam. ne brini, tu sam.

- 12:54 - Komentari (57) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.