STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA - SHZ

<	prosinac, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Komentari On/Off

Zajedništvo

Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora za sve navedene probleme.


DONIRAJ
Pomozite rad Stranke hrvatskog zajedništva.
Donacije možete izvršiti uplatom sredstava na račun:
HR422390001 - 1100374681
BIC / SWIFT: HPBZHR2X
Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo
Zagreb, Jurišićeva 4
u korist:
Stranke hrvatskog zajedništva
Đure Basaričeka 12
23 000 Zadar
OIB: 36372094522


STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – SHZ

PREDSJEDNIK SHZ-a
mr.sc.Miljenko Marić, dipl.iur.

POTPREDSJEDNICI SHZ-a :
Pero Antunović, dipl.iur.
Jozo Marunica


e-mail adresa: shzzadar@gmail.com
http://shzzadar.blog.hr/
https://www.facebook.com/Stranka-hrvatskog-zajedni%C5%A1tva-944262495628175/timeline/

CILJEVI I NAČELA DJELOVANJA STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

(1) SHZ je osnovana radi stvaranja boljih uvjeta života Hrvata i ostalih građana u RH.
(2) SHZ će poticati svakog pojedninca u RH da žrtvovanjem – angažiranjem – djelovanjem, doprinese općem dobru u RH.
(3) SHZ će poticati Hrvate i ostale građane u RH na samokritiku i kritiku.
(4) SHZ će poticati na samoinicijativu i inicijativu Hrvate i ostale građane u RH.
(5) Osnovna zadaća SHZ-a jest vratiti samopouzdanje Hrvatima i ostalim građanima RH.
(6) SHZ će poticati na red i rad, u skladu s moralnim vrijednostima, radi zadovoljstva što je smisao života na Zemlji.
(7) SHZ će poticati na zajedništvo iseljenih Hrvata i Hrvata u domovini radi općeg dobra naroda.
(8) SHZ će poticati svakog Hrvata i građanina RH na uzorno djelovanje, prema kršćanskim i moralnim načelima.

Linkovi

Braniteljski forum
Braniteljski portal
057info.hr
dnevno.hr
Makarska Post
Pokret za preporod hrvatskog duha
ezadar.hr
Zadarski list
tjedno.hr
zadardanas.hr

Hrvatski grb je simbol Hrvata kroz povijest

Današnji hrvatski prepravljeni grb uglavnom prezentira hrvatski duh. Za konstatirati je kako je formom od misaone sfere degradirao u osjetilnu. Diverzija se dogodila inverzijom; kada je početno bijelo polje zamijenjeno crvenim na šahovnici od dvadeset i pet polja, od trinaest bijelih i dvanaest crvenih, točno za dvadeset pet suglasnika hrvatskoga jezika.

Diverzija se dogodila i u sadržaju tj. od misli preko riječi do djela točno onda kada se krenulo sa crvenog polja, što je rezultiralo da se na vrh najdomišljajnijeg grba na Zemlji postave životinje koje simboliziraju puku osjetilnost.

Od samog iskona uvijek, zbog smisla, počinjalo se s bijeloga polja mislima pomoću glasova (slova) činiti riječ koja bi adekvatno sačinjena djelom pokazala i potvrđivala čovjeka. Kako je po Stvoritelju nastao čovjek tako je i izvorni hrvatski grb simbolično potvrđivao i slavio život.

Dakle, izvorni neprepravljeni hrvatski grb bio je slika i odraz čiste ideje – duha i riječi koja je spajala čovjeka s Apsolutnom idejom – Bogom, samim izvorom čovjeka. Dvadeset pet polja za dvadeset i pet suglasnika hrvatskoga jezika smješteno je na ploči oblika velikog slova U samoglasnika hrvatske abecede, koje je za Hrvate simboliziralo ustajanje, potom kretanje što je za čovjeka život i živjeti. Slovo U Hrvatima je i kao potkova simbol za sreću. A iz kuta ukusa, estetski valovite linije najviše se mile duši čovjeka od kakvih je sačinjeno i slovo U.

To svjedoči da su Hrvati kao narod i kao kršćani adekvatno evoluirali po Novom zavjetu, kao odrazu duha, po mudrosti čovjeka kao odrazu razuma; spoznalo se da se zlo pomoću zla ne uništava već potencira. Isus Novim zavjetom ističe čovjeka kao razumno biće koje praštajući drugom čovjeku jest više u funkciji života. Ovo sve skupa može se iščitati u starom nemodificiranom hrvatskom grbu, koji je po formi još više po sadržaju toliko poticajan u pravcu dobra – života.

Međutim u srazu kako su Hrvati zaboravljali poruke svoga grba – tako su okupatori mijenjali formu hrvatskog grba pa se tako izgubio prvobitni smisao. Na kraju hrvatski grb kakav je danas, uglavnom je po volji i spoznaji Hrvata, što je odraz uvjeta i . . . . ali i dovoljan razlog za dekadentno stanje na terenu. I dovoljan razlog za veselje Hrvatima jer su spoznali uzroke vlastitog posrtanja: privid kao odraz osjetilnosti zagospodario je Hrvatom, dakle stari hrvatski grb je odraz razuma isto kao što je verzija modernog grba odraz osjetilnosti.

Očito zbog privida, Hrvat zapostavlja smisao – život kakav priliči čovjeku, zaboravlja da duša, djeca i ognjište zahtijevaju i potiču k vječnom životu. Zato duša, djeca i ognjište, potrebuju činjenu urednost što je po angažiranju adekvatno, pravedno kakva god je . . . Eksploatatori su se ustajali i pozivali samo materiju, po volji - u osjetilnoj sferi na konačnom putu postali smrtni i tako izgubili smisao na putu beskonačnom. Dok se okupatori ustaše zbog porobljavanja, porobljeni su se ustajali protiv eksploatatora, važno je i pojasniti zašto se tko ustajao.

Eksploatatori, porobljavajući obično zbog žena i zlata kao odraza osjetilnosti, određuju svoju propast, kao i narod koji mu dopusti da ga porobi. Na tuđem ognjištu to čini navikavajući na modu i neku emancipaciju, što je uvijek kao odraz osjetilnosti, lukavošću zavodi po prividu i ostavlja pustoš. Tako su žena i muškarac suodgovorni za jadno stanje u koje su dovedeni po nekom okupatoru, obično kada osjetilnost, umjesto duhovnosti zauzme prvo mjesto, što se danas pokazuje i preko hrvatskog grba.

Čovjek prije svega kao duhovno biće kreće s bijelog polja koje simbolizira čistoću, tako otvarajući se dobronamjerno na zemlji podržava bit čovjeka, dakle u biti podržava bitno, zboreći čuva drugog čovjeka i sebe – konkretno. Dakle, to može kada duhovnošću - mudrošću pomoću riječi kontrolira potencijalno osjetilnog čovjeka.

Ovim slijedom redanjem čovjek spozna da je utoliko jak koliko je zaslužio dok prašta i spašava, što je pravedno i priliči uspravno - dostojnom stilu, da se tek od misli preko riječi poznaje po imenu što je i konkretno biće na Zemlji, uglavnom sve skupa čovjeku i mističnost. Spoznavajući se, sam sebe čovjek tako nagrađuje i pravda prema iskonskim pravilima.
Dakle, na ognjištu, po Ocu nastaviti promišljati kako činiti od glasova riječ kojom se dobro poziva što je predradnja čovjeku na putu za vječnost. Tko se angažira za život ima život, što je njegova sudbina po činjenju, ukoliko mislima djela usklađujemo po riječima kao vezom Stvoritelj - čovjek.

Tako se čovjeku i čini kako pravilno djelujući zarađuje za vječno, dok nečovjeku kako sve čini zbog materijalnog, nesvjestan na putu konačnosti. Koliko čovjek drugom čovjeku činjenjem pokušava pomoći, samokritički treba poći od sebe, povezan riječju – i brigom za čovjeka i svoju zajednicu, tako pomažući osvješćuje se, a želje se ostvaruju na kraju. A ova pravila vrijede i za zajednice na Zemlji jer imaju svoj izvor u Jednom zajedničkom.

Čovjeku pripada brižnost i težnja za većom spoznajom dok kategoričnost pripada samo Bogu. Jer čovjek je biće uvjeta u harmoniji koju i ne poznaje puno, ni sebe kao odraz uvjeta o kojima i dalje ovisi a o kojima previše ne brine, što je pokazatelj osjećaja za bitno. A sve je tu i pored iskustva opet nas vara osjetilnost, materijalno šarenilo.

Čovjek sebe ne shvaća kao dar – datost, da su svaki pojedinac i svaka zajednica utkani brižno u harmoniji skupa u Jedno. Uvjetovani su uvjeti, a čovjek koji ih svojim učešćem tvori sam je po slobodnoj volji uzrok i posljedica dobra. Također isto pravilo vrijedi za zajednicu ili zajednice na Zemlji, od misli – riječi – djela, ukoliko spoznaje nema, Oprosti im Oče jer ne znaju što čine . . . . Stvoritelj kao iskon . . . Oče naš je pjesma najbolja kada čovjeku nedostaje spoznaja . . . spasit će ga vjera, spasit će ga mudrost kao odraz razuma.

Hrvatski grb odraz je duha preko riječi i mudrosti Hrvata, što je i odraz sačinjenih uvjeta dok se činilo tako. Konkretno svaki Hrvat trebao bi vidjeti krajeve od Nina do Knina preko Donjeg Lapca do Bihaća, put hrvatskih kraljeva. Na spomenutim područjima se iskristalizirao grb kao odraz hrvatske duhovnosti. Ali nakon nestanka loze kraljeva hrvatske krvi, područja od Nina do Knina kako sa zapada tako i s istoka toliko su okupatori ugnjetavali hrvatski narod da se može i preko današnjeg hrvatskog grba pokazati koliko su pritiskali hrvatsku dušu.

Stoga bi se danas crkvene institucije u Hrvatskoj skupa s Hrvatima trebale bez odlaganja pobrinuti i angažirati da se zadarska nadbiskupija iz Vatikana vrati i ustoliči u Kninu - Zagreb. A hrvatska svjetovna vlast s hrvatskim narodom da se dodatno angažira za oživljavanje najljepših hrvatskih krajeva . . . . . dužnost nam je vratiti se na pravi put upravo tamo gdje smo skrenuli s pravog puta k Izvoru.

Neka ova ideja znači spoznatu nužnost za ovo podneblje, jer je spoznata od strane Hrvata i realno viđena, ali i poticajna u ime dobra za one koji imaju mrenu osjetilnosti na duši pa ne vide kao ljudi. Ova ideja Hrvate upućuje po spoznaji na veću budnost, zbog dosadašnjih nagomilanih pritisaka, ali i daljnjih pretenzija (nekih zajednica vođenih osjetilnošću – pomoću križara) prema ovim područjima, da se zbog svekolikih uvjeta dostojnih čovjeka trebaju dodatno angažirati u ime života, prije svega duhovnog.

Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT

SREDSTVA ZA JAVNO INFORMIRANJE - ŠTO JE TO I KOME SLUŽE

Posljedica je odraz uzroka, tako je uvijek bilo. Eksploatator, brojčano manjina, uglavnom lijevim predznakom, dok vara jedan narod i pomoću sredstava za javno informiranje i psihologijom za mase, ponižava i navikava ga s ciljem da mu služi.

Ispiranjem mozgova i protiv logike zdravog razuma, trovačima je cilj da čovjek – narod posumnja u očigledno, što je jednako masakriranje duše, urušavanje života.

Tendenciozni trovači naroda organizirano, pomoću propagande preko stranaka ulaze u tuđa dvorišta s namjerom da ih opljačkaju. Zapravo to su varalice, kojima stranke služe kao maske, uglavnom to rade da se svojom lukavošću nametnu jednom narodu kao eksploatatori, tj. lopovi, prema zakonima prilagođenim samo sebi i svojim namjerama.

Dakle, manjine pomoću stranaka svojim sredstvima za javno informiranje, propagandom iz kuhinje psihologije za „mase“, nakon ispiranja mozgova narod navikavanjem pripreme za robove. Ovako drzak stil pomoću tehnike, kojom se služe eksploatatori, Hrvati nisu osjetili kroz cijelu svoju povijest.

Što hoće gospodari medija, tko ih poziva i tko treba njihovu propagandu?
Gospodare medija i njihovo tendenciozno djelovanje treba podvrgnuti najoštrijoj kritici, zastupnici su nereda kada tendenciozno uvjeravaju u korist svoje manjine, koju kao i nesvjesne Hrvate zanimaju samo osobni interesi – koristi, do kojih dolaze prevarom pomoću sredstava za javno informiranje.

Stratezi stranaka u Hrvatskoj znaju da tko ima sredstva za javno informiranje „može imati“ glasove od pojedinaca, koje su uvjerili u prazne priče.

Hrvati, predstavnici stranaka, nisu svjesni da su progutali otrovnu udicu dok tako razbijaju zajedništvo, jer nisu spoznali da sredstva za javno informiranje TV, radio i novine na ovaj način ne pogoduju hrvatskom narodu kao većini u Hrvatskoj, pokazalo se da nisu ni stvarana zbog hrvatskog općeg dobra, radi pozitivnih poticanja, navikavanja na samoinicijativu, a njihov stil ne potiče na zdravu konkurenciju. Naprotiv, manjina - uljezi navikavanjem, propagandom preko sredstava za javno informiranje uvjeri narod pa vjeruje – podzemlju, trovačima duša koji poruše samopouzdanje, život, veselje - osmjeh.

Ustrojstva svjetovnih i duhovnih institucija, uglavnom produciraju oholost vođa i mržnju prema drugim grupacijama – opoziciji, a ne zdravu konkurenciju u pravcu općeg dobra. Zapravo su kamen oko vrata narodu kojim upravljaju. Zato se mora promisliti, pronaći specifično rješenje za svaki narod - zajednicu, u skladu s njezinom spoznajom.

Dobar glas se daleko čuje, uvijek kao odraz dobrih djela; kao što se loš glas čuje, kao odraz loših djela. Dakle, čovjek je tu između dobra i zla. Nažalost, laž potakne čovjeka u pravcu nedjela naročito pomoću sredstava za javno propagiranje, što stvara nered.
Ipak, čovjeku je uvijek tu na raspolaganju prirodan način informiranja – komuniciranja: da se od čovjeka do čovjeka pomoću riječi – govora prenosi poruka, čak brže nego preko tendenciozno umjetnih sredstava za javno informiranje koja su usmjerena protiv općeg dobra jednog naroda, a u raskoraku s idejom stvaraju nedjela, nemaju temelja pa samo krivo zbore.

Obično govornu poruku, informaciju između dva čovjeka prekidaju pomoću straha, oruđa manjine, kad im se dozvoli. Ukoliko se narodu nametnu lažima pomoću sredstava za javna informiranja, pojedince raznim pritiscima izopćuju iz javnog života. Kada zlo pojedinca istrgne iz općeg dobra - zajednice nema mu spasa, a čemu najviše doprinesu sredstva za javno informiranje iz kuhinje podzemlja za narušavanje, tj. zaustavljanje života, daha - glasa, eto zašto je čovjeku dužnost svjedočiti za život.

Dakle, čovjek – čovjeku porukom čuva temelje života dok kao mediji prenose poruke pomoću riječi. Ukoliko ovlada nered čovjeku se pomoću laži i straha prekida prirodan način širenja poruke, s ciljem da se uruši život. Tako otrgnuta čovjeka od života – ideje, obmanjuju prividom, maglom dok djeluju pomoću sredstava za javno informiranje u pravcu svjetovno – konačnom, protiv života.

Dakle, tumačenje ideje dužnost je mudraca, a ne osjetilno - lukavih kojima su oruđa baklje i tehnička sredstva za propagandu radi obezglavljivanja naroda, jer se čovjekom koriste kao stvarima po standardima tehnike što guši život; pomutnjom, neredom, neskladom iscrpljuju narod.

Mudrace kao prepreku, tvorci umjetnih medija lukavo svim sredstvima desetkuju, što se kroz povijest organizirano ponavlja iz raznih institucija. Činjenica je da institucijama kojima upravljaju manjine smeta urednost kao osnova života. Dakle, život je prepreka podzemlju koje napada dok zavarava bakljama i pomoću sredstvima za javno informiranje koja su pod kontrolom bakljonoša, a što je za osvješćen narod prozrijeto. Ustvari, istina je da su bakljonoše konačna slabost bez ideja, kakvi jesu tako i čine i ostavljaju trag za vidjeti.

Doista, podzemlje kao posljedica nereda u Hrvatskoj, zbog nedostatka djela očigledno plasiraju laži iz duhovnih i svjetovnih institucija, nisu svjesni da su zaboravili Stvoritelja, pa su bez ideja, temelja i snage i zato su protiv života.

Uglavnom u hrvatskim institucijama, duhovnoj i svjetovnoj hijerarhiji proporcijalno funkcijama se laže, što se nažalost loše odražava na opće dobro, jer nisu na strani života. Dakle, u Hrvatskoj duhovne i svjetovne „elite“ ne funkcioniraju prema dužnostima u pravcu općeg dobra, što prikrivaju lažima pomoću sredstava za javno informiranje koja i kontroliraju dok vladaju narodom.

Problem je u definiranju a ne prikazivanju stvarnosti, koji mogu riješiti samo nevladajuće profesionalne elite. Narod nije ono kako ga okupator – eksploatator definira, već realno kada čovjek spozna da nije samo sjena pa o životu brine.


Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT



BRANITELJI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI

Hrvati, u ratovima, kroz svoju prošlost, su imali kvalitetne branitelje, uzorne, ali i janjičare koje su odabirali okupatori. Dakle, evidentirano je da su hrvatski branitelji kroz povijest, kako kada, bili dobri vatrogasci požara na hrvatskom prostoru, uglavnom slabi u preventivama pa vatra, kao iskonsko sredstvo za čišćenje, često se javljala na ovim prostorima u svojoj funkciji.

Branitelj, tko je to?
Branitelj zastupa, brani u ratu od potencijalnog okupatora, brani svoju zemlju, svoj narod i sebe.

Veteran, tko je to?
Veteran je isluženi vojnik, stari ratnik, borac iz bivšeg rata. Konkretno, hrvatski branitelji u zadnjem obrambenom ratu, s hrvatskim žrtvama do 1990. godine, uglavnom su oslobodili Hrvatsku od okupatora. Potom, od 1992. godine, isti Hrvati olako - naivno prepustili su rukovodeća mjesta nelustriranim – janjičarima, koji su zbog svoje kvalitete i danas kočničari općem dobru.

Dakle, uzrok svih problema nastaje kada čovjek ne može ili ne želi biti samokritičan i uzoran u vlastitom dvorištu. Zbog rastakanja hrvatskog bića, zbog neurednosti posebno su odgovorne po dužnostima vladajuće elite.

Danas u Hrvatskoj bivši politički uznici i branitelji Hrvatske (1990 – 1995. godine), prevareni su i nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga, čime se prezentiraju egoistički dok od razbijenog jednog, općeg dobra unaprijed i dalje očekuju nezasluženu nagradu, koristi.

Narušeno hrvatsko opće dobro pouka je da se ne smije dijeliti, već da se treba spajati u ime dobra i unapređivati.
Uredan, dostojanstven i pošten čovjek neće plaću unaprijed već adekvatno nakon što nagradu zasluži, pa se zato zdravo i ponaša, samokritički i kritički.

Konstantna angažiranost uvjet je za čuvanje općeg dobra koje je i osnova duhovnom razvoju.
Svaki pojedinac neizmjerna je vrijednost, ali kada je u pitanju opće dobro i obrana općeg dobra žrtve jednog naroda se ne uspoređuju kod osviješčenih naroda, utoliko je duh po žrtvovanju iznad mesijanskog i proročkog.

Hrvati moraju prepoznati i shvatiti da je diverzija na opće dobro kada se inverzijom skreće pažnja na pojedinačno. Zato trebaju djelovati skupa, hrvatski branitelji - veterani i aktualna vojska dok čuvaju opće dobro, tako je najlakše obraniti svakog pojedinca.

Stradanja jednog po jednog pojedinca posljedica je rascjepkanosti zajedništva ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Pojedinac jest proporcijalna vrijednost jedne uredne zajednice i ništa više. Suprotno, pojedinac jedne neuredne zajednice je slab i nezaštićen, dok zavaran očekuje, nikada ne dočeka i ne doživi zaštitu ako se njegova zajednica dijeli i raslojava kao posljedica nereda, što se događa kada se pojedinci zbog preventive ne žele žrtvovati. Zamka je tek uklonjena kada se spozna da se pomoću i preko pojedinca zamagljuje opće dobro, da se baš tako stvaraju uvjeti za obezglavljivanje jednog naroda. Tendenciozno, slabi pojedinci stimuliraju sebi slične dok rastaču opće dobro zajednice, a koliko ih je otkrivaju se sami u redu za lustraciju. Uočavanje zamki je potrebno da žrtvovanje ne bude uzaludno, jer žrtvovanje je život i uvjet životu. Nema reda gdje nema jedinstva i obrnuto, zato se može točno ocijeniti tko i zašto stvara nered. Hrvatski teritorij, kao uvjet životu, pokazuje hrvatski duh i sve što mu smeta i koliko je pod pritiskom. Dakle, zemlja jednog naroda i po duhu istog prezentira specifičan život, što zahtjeva uvijek i prema potrebi lustraciju, lustracija . . . da bi zajednica bila jača bolja.

Mesijanskim duhom pomoću spoznaje treba unapređivati opće dobro, proročkim pomoću riječi i svjedočenja djelovati, a dok se žrtvovanjem najbolje služi u ime života, životu.
Čuvajte se onih koji se zaštićuju, kao grješnici, zidinama i žele ostati u prošlosti.
Naročito onih koji u skladu sa životom, pošteno dnevno ne zarađuju kruh za sebe.
Čuvajte se onih koji vam obećavaju kruh koji niste zaslužili poštenim radom, jer takav kruh izazove teško pijanstvo i prokletstvo.
Čuvajte se vođa koji nisu ispred vojske, prvi spremni kao uzor žrtvovati se u ime zajednice koja je uvjet životu.

Naročito se čuvajte janjičara krvavih ruku kao uzroka prolivenim suzama i krvi, a koji bi i dalje vladali i rastakali jedno – opće dobro. Dostojanstven čovjek je sabran, a život gord i uspravan, nikada se ne prodaje za mrvice, a niti hvata za slamku.

Dostojanstven čovjek je odraz Svoritelja, Oca i po istom zaštićen, bez tutora koji na Zemlji hedonistički nezasitno po cijenu života grabe materijalno, protive se i destimuliraju žrtvovanje, a što je protiv života. Samo po žrtvovanju - sudbini, uzori su odraz i veza s izvorom života. Dakle, razdvajanje i dijeljenje dobra od zla dužnost je čovjeku. Očistiti sela i gradove, posebno skrenuti pažnju prema prijestolnici Zagrebu - centru. Čovjek treba pamtiti kada netko jednom laže ili prevari, njegova je sramota, ali samo budalu isti varalica i drugi put može prevariti.

Također, u ime općeg po dužnostima, vladar je odgovoran kao koordinator vojske, radnika i zemljoradnika, ali i svaki pojedinac suodgovoran je u svojoj zajednici i sudac sam sebi.
Slučajno, kada je sila pravda, pravedno je snagom zajedništva djelovati u borbi protiv zla.

Nakon tendencioznih podjela hrvatskih dragovoljaca – branitelja, iz zadnjeg obrambenog rata, kao snage, preko silnih udruga, posljedica su specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom, čime će se svrstati za vidjeti.

Najvećoj pošasti - drogi - treba stati na kraj, odlučno se boriti protiv trovača drogom, koja je u Hrvatskoj odnijela više života nego prošli ratovi.
Posebno treba se suprotstaviti lošem ali i tendencioznom kadroviranju za rukovodeća mjesta u Hrvatskoj.

Kaniti se treba blefera koji su prvi ispratili hrvatske generale u Hag, to su isti partizani - srpska vojska koja se lukavo kao velikosrpska nametnula, nanijevši hrvatskom narodu toliko zla. Repovi te vojske i danas pokušavaju se izjednačiti i nametnuti hrvatskom narodu s prepoznatljivim spletkarenjem među Hrvatima. Udruge partizanskih veterana, koji su uglavnom poraženi u zadnjem hrvatskom obrambenom ratu, zakonski treba ukinuti, a članove uglavnom procesuirati.
Treba shvatiti da su prosvjedi u Hrvatskoj posljedica pospanosti i mamurluka iz prošlosti kada nije bilo dovoljno brižnosti za opće dobro. Hrvatski vojni veterani kao savjetnici trebaju se osloniti na hrvatsku aktualnu vojsku, kako ne bi hrvatska vojska bila oslabljena, imajući u vidu okruženja Hrvatske.

Hrvatima danas, globalizacija i NATO samo je jedna karta i adut, sjetimo se prošlosti i Austro-Ugarske kao okupatora kada se raspala, hrvatska vojska neustrojena nije se uspjela oduprijeti Srbiji kao novom okupatoru.

Dakle, samo hrvatska vojska garancija je Hrvatima na hrvatskim prostorima.



Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT


PIONIRI – JANJIČARI KAO OPOMENA NOVIM GENERACIJAMA HRVATA

Svašta! Koje poruke čujemo od Hrvata koji, blago rečeno, mogu služiti samo kao opomena za sva vremena. Toliko su loši da se ponose čega se dostojanstveni Hrvati srame. Svojim starim antihrvatskim šablonama žele kompenzirati manjkavost vlastite kvalitete, što je prozirno i nove generacije Hrvata to ne prihvaćaju, jer imaju veću spoznaju pa su im janjičari smiješni sa svojim vicevima i namjerama. Kako se kome čini tako i dočini, toliko može i apstrahirati. Stranke prošlosti u Hrvatskoj doista su u raskoraku s hrvatstvom, zato i računaju da će, obmanjujući narod pomoću medija, na izborima uzeti ponovo vlast, kao i u prošlosti dok su tako mogli.

Riječi i djela su u funkciji života - uz pomoć samokritičnosti i Hrvatima u Hrvatskoj, koja se gubi a čemu su uzrok pioniri kojima samokritičnost znači presuda a ne lustracija, kako su ih navikavali okupatori. Rasporedili bi se prema tendenciji okupatora u hrvatskom korpusu, kako u duhovnim (crkvenim) tako i u svjetovnim centrima za upravljanje. Prepoznati ih je lako, uglavnom Hrvatima „vjernicima“ i svećenicima crkva služi kao pokriće, jer ne žive praktičan život kako priliči katolicima.

Dakle, licemjerno, demagogijom – lažima kompenziraju – prikrivaju nedjela, što je toliko vidljivo i upozorenje onima kojima su lagali. Sličnim šablonama služe se vođe Hrvata i u svjetovnom dijelu, „političkom“, kojima je također pokriće hrvatsko opće dobro, što je u raskoraku na terenu sa životom u Hrvatskoj.

Pioniri antihrvati, uglavnom kao predstavnici stranaka u Hrvatskoj, očito nisu završili prvi razred što nije dovoljno da bi se ikada više prevarama mogli nametnuti Hrvatima i vladati. Ubuduće, spoznaja je garancija Hrvatima u Hrvatskoj a ne okamenjeni pioniri koji se nisu pomakli dalje od početka.

Poznato je, što su i pokazali, da oni nisu život koji teče već suha grana bez snage i života. Samo su zaokupljeni i opsjednuti sjećanjima na tjelesne užitke iz prošlosti dok su služili okupatorima, koji su ih odabirali za pionire.

Bivšim okupatorima i janjičarima preostalo je oslanjati se na spomenike isklesane od hrvatskog kamena, kao što je onaj u Srbu, koji su obnovili vladajuća stranka i opozicija na račun i sramotu Hrvata.

Pioniri čelnici nekih stranaka požuruju parlamentarne izbore, kao da su sigurni u pobjedu, što bi u Hrvatskoj bilo ako ne gore onda kao i sada, jer problem je u raspoređenim pionirima, koji bi se demagoški i silom borili samo da bi vladali dalje.

Prosvjednici traže da kriteriji u konkurenciji budu djela, koja bi bez demagogije prezentirala svakog pojedinca. Dakle, nije potrebna mašinerija iz sivih zgrada koja bi postavljala podobne bez djela.

Nove generacije, danas u Hrvatskoj, ne žele pionire odgojene po mjeri okupatora. Konkretno ti pioniri i njihov stil vladanja bio je do sada poguban, što hrvatski prosvjednici znaju. Hrvate koji se bore za život, nazivaju huliganima, imenom koje doista pripada pionirima nosiocima zla u Hrvatskoj već skoro jedno stoljeće, a čega oni nisu svjesni. Njihovo ponašanje za nove generacije Hrvata je čista patalogija – kada se usude još urušavati Hrvatsku kao opće dobro.

Hrvatski narod doživio je patnje kroz povijest, ali i prosvjetljenje što pokazuju nove generacije Hrvata.
Prosvjedima Hrvati ukazuju da ne žele pionire bez dostojanstva, već uzore po djelima koji će poticati na red i rad. Dakle, očito nova generacija Hrvata sve čini da zaživi narušeno samopouzdanje i red u ime života.

Lukavi pioniri promatraju i spletkare, nadaju se da će sve to prosvjednici nespretno odraditi, jer nisu rutinirani u spletkarenju kao oni, nadaju se da će oni na kraju od svega imati koristi. Varaju se, stasale generacije Hrvata su prosvijećene i dovoljno mudre da s prezirom odbace kalkulacije tendencioznih pionira. Dakle, prosvjednici su na sceni jer je ispunjen dovoljan razlog, pioniri ne mogu razumjeti da Hrvati žele revitalizirati život u Hrvatskoj koji su narušili oni i njihovi mentori okupatori.

Pioniri preko svojih sredstava za javno informiranje „brižno“ ističu kako prosvjednici nemaju vođe. Opet pioniri nesvjesno pokazuju svoju ćud za nametanjem, oni bi ocjenjivali, oni bi savjetovali ne znaju da su balast Hrvatima. Prošlih tjedana stavljaju svoja sredstva za javno informiranje u centar pažnje, demagoški sugerirajući hrvatskom narodu kako treba vjerovati sredstvima za javno informiranje više nego duhovnim i svjetovnim institucijama u Hrvatskoj.

Angažiranje Hrvata prosvjednika iskristalizirat će vođe što je pravilo po zasluzi, a ne kako misle pioniri silom i prevarama nametati se Hrvatima za vođe, pomoću okupatora kako je bilo kroz prošlost.
Prošla su vremena pionira koji su u Hrvatskoj suportirali zlo zbog osobnih egoističkih poriva, a što oni još ne shvaćaju. Strancima bi služili i danas, što su pokazali i zadnjih dvadeset godina dok urušavaju Hrvatsku koliko god im se dozvoli. Koja ironija, pioniri „sve mogu“, boljševički stil prema narodu jednako pokušavaju demagoški primjenjivati i u demokratskom društvenom uređenju, što im se vraća kao bumerang. Kada bi pioniri mogli masakrirali bi osviješćene Hrvate bi, kao prepreku svojim težnjama, nesvjesno i što su i pokazivali toliko puta kroz povijest.

Stasala generacija Hrvata spoznala je da je snaga u zajedništvu pa tako i djeluje, što je za veselje.


Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT



Poticaj veteranima - aktivnim braniteljima RH

ŽIVOT I BUDUĆNOST HRVATA


Prošlost i sadašnjost premise su koje adekvatno pokazuju budućnost, uvijek je bilo i bit će tako, što svjedoči život. Mesijanstvo i proroštvo su tek oruđa, kao pomoć u funkciji života i poticaj žrtvovanju za život. Dakle, život je odraz žrtvovanja i urednog ponašanja.

Samo imenom na Zemlji, u vlastitoj zajednici život se uzorno može živjeti, dakle uvijek ime zastupa života. Potom dovoljni razlozi pokažu život adekvatno žrtvovanju, kako tko čini tako i dočini - zasluži na beskonačnom putu.

Čovjeku kao biću razuma – gola egzistencija nezaobilazna i pretpostavlja se u odnosu na život; samo vlastitim radom materijalno se zaslužuje i može kontrolirati, a da se ne okrene protiv života. Stoga se varaju pojedinci ili narodi koji žive na račun drugoga, jer zapravo tako i ne žive, kao da nisu živjeli i nisu osjetili radost života. Dakle, nisu se žrtvovali – živjeli, niti bili uzori što život priznaje i jest.

Hedonisti dok vegetiraju, radi koristi na račun drugoga, stalno pomoću laži i prijevara modificiraju stilove prikladno vremenu. Pokušavaju zaobići vrijednosti njima kao prepreke a koje ne mogu zaobići, zavarani prividom - puste želje ih dovedu do konačnosti, tj. propasti života - pojedinaca ili naroda u cjelini.

Neredom zaslijepljen čovjek ne vidi kako se zlo stvara i pokazuje proporcionalno lažima, što vrijedi kako za jednu obitelj tako i narod u cjelini. Zatrovani po zlu, tako geometrijskom progresijom život nište dalje, sve dok se revolucionarnim načinom (zamke protiv života) zlo ne zaustavi i uništi.

Problemi nastaju po zlu, kao posljedica narušavanja uvjeta životu, kada pojedinac ili jedan narod imenom na Zemlji ne odolijeva iskušenjima prema dužnostima izbjegava odgovornost, što je opomena za pamtiti kada pojedinac ili jedan narod ne žive uzorno; samo lopovima odgovara mrak i neurednost što je jednako opomena.

Hrvatima opomene - pouke iz prošlosti kao da ne služe životu, zato kako kroz povijest tako i danas neki narodi da bi se okoristili na tuđem teritoriju, radi pukih materijalnih koristi, skloni su svim sredstvima uništiti vrijednosti napadnutog naroda, podvajaju isti, potom izazivaju „ građanski“ rat, promatrajući sa strane kako bi izvlačili materijalna bogatstva.

Hrvatski narod, kroz povijest do sada, je bio naivno manipuliran od svojih okupatora, naročito Srba koji su šablonama Turaka svojih saveznika u Europi, Hrvate dijelili tako da su pravoslavne Hrvate pretvorili u pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i suprotstavili Hrvatima katolicima, zatim dijelili Hrvate na desne i lijeve …

Nakon podjela, zadovoljno bi promatrali, dalje lagali i zavađali
Hrvate, izvlačili materijalne koristi iz Hrvatske više od jednog stoljeća, svojim namjerama izazvali dva rata na hrvatskom teritoriju, autori su Jasenovaca, Bleiburga, Križnih putova i ostalih stratišta sve do danas, na kojima su se Hrvati međusobno uništavali.

Dakle, život je uzor…
Život pobjeđuje i pomoću opomena … kao poticaja životu ubuduće …

Očito, Hrvatima je i dalje materija kao zamka životu i kušnja jer se precjenjuje, pa je zauzela mjesto ispred života i vuče u konačnost.

Dakle, opomene čovjeku, svejedno dolaze li od okupatora ili neosviješćena Hrvata u Hrvatskoj, trebaju poslužiti ubuduće.

Sigurno, zamke životu Hrvata bit će tu sve dok se odbacuju vrijednosti kao spoznata nužnost za život na beskonačnom putu.


Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

FAŠISTIČKO - ANTIFAŠISTIČKI STIL STOLJEĆIMA PROTIV HRVATA

Hrvati su stoljećima žrtve okupatora i njihovih pomagača. U jednom vremenu okupator se pojavi pod nazivom fašizam drugi put antifašizam samo da bi zavarao s nazivom i stilom, ali ne i sadržajem.

Okupatori su kulminacija zla za onog koga porobe. U prošlom stoljeću fašizam kao ideja zaživio je u Italiji, što asocira na talijansku riječ fascio koja u prijevodu na hrvatski jezik znači snop pruća, s tim što su tvorci ideji fašizma u sadržaju dodali da bi Talijani trebali biti složni kao okupatori pri osvajanju tuđih teritorija. Slično su se po formi i ostali okupatori pripremali a imali su svi isti - jednaki cilj.

Tako su Hrvate pljačkali Mongoli, Mlečani, Turci, Talijani, Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi, Slovenci i dr… Mlečani su, preko i uz pomoć Vatikana i križara dok su išli prema Jeruzalemu čuvati Isusov grob, okupirali Zadar i hrvatska područja.

Nijemci opet kao okupatori udruženi skupa s Talijanima i Japancima osvajali su pod nazivom nacional- socijalizma. Dok Rusi, Srbi i drugi pod nazivom antifašizma - socijalizma osvajali su i pljačkali teritorije drugih naroda koliko su mogli.

Između ostalih prikladno formiranih naziva za porobljavanje, Hrvatima su se oba ta naziva (fašizam i antifašizam), stavila kao teret kojim sotona i danas opterećuje mlade Hrvate. Prema samom kazivanju fašističko – antifašističke mašinerije, fašističko-antifašističko porobljavanje u Hrvatskoj pod tim nazivom počinje negdje još od 1918. godine.

Ako su pod tim fašističko – antifašističkim nazivima neki narodi osvajali tuđe teritorije, što je istina: koga su to Hrvati okupirali i eksploatirali i kada, naročito kada se zna da je Hrvatska 1918. godine bila puno veća po površini teritorija 1918. - 1945. godine nego sada nakon rata sa Srbijom 1990. - 1995. godine.

Otkuda tolika drskost prema hrvatskom biću dok ga se obezglavljuje – eksploatira prije i sada, dijeli na fašiste i antifašiste, i tako tendenciozno iscrpljuje naivan i nepismeni narod, kojem je već prešlo u naviku međusobno iscrpljivanje gdje nema pobjede.

Kroz povijest uvijek je treća nepozvana fašističko-antifašistička strana zavađala Hrvate, potom bi ih okupirala i eksploatirala, što čini dosta uspješno i danas, a Hrvati kao grogi međusobno se optužuju i uništavaju bez ikakvog opravdanog razloga, stvaraju se podvajanja i tako urušava hrvatsko biće.

Po stvaranom razlogu, Hrvate bi najprije obezglavljivali potom kao sluge uglavnom nesložne i neodlučne eksploatirali. Tako obezglavljeni nisu se znali braniti od fašizma ili antifašizma, ni onda kada su fašisti složno i najokrutnije ponižavali hrvatski narod i osvajali hrvatski teritorij, ni onda kada se pod nazivom antifašizma također eksploatiralo Hrvate i urušavalo Hrvatsku, što se čini i danas čak i više u odnosu na neke okupatore iz prošlosti.

Zato i danas bi za Hrvate trebala biti životna pitanja, što se sve Hrvatima događalo dok su bili nesložni, koliko je žalosti bilo kada se razbijalo hrvatsko biće, komu je stalo do toga da se razbija, ako se zna da zlo razbija JEDNO, a dobro čuva JEDNO (cjelinu)?

Činjenica je da su generacije Hrvata nastradale spletom okolnosti, iz neznanja, kao žrtve fašističko – antifašističkog osvajanja i eksploatiranja.

Kakvi su ti „Hrvati“ koji i danas očito i najmlađu generaciju Hrvata smućuju i dijele na fašiste i antifašiste, makar ni jednima ni drugima nije do osvajanja tuđih teritorija.

Što hoće ti zahrđali Hrvati, produžene ruke zla, produžene ruke fašističko-antifašističke zavjere. Valjda da ni ova generacija Hrvata nema pravo na život kao generacija, kao i puno generacija Hrvata kroz prošlost. Zna se da se zločinac vraća na mjesto zločina i po mogućnosti da i dalje čini zlo. Ipak, danas ohrabruje činjenica što su Hrvati više spoznali, poučeni po teškim posljedicama koje je uzrokovao fašizam i antifašizam koji su i kao stilovi okupatora silno narušili hrvatsko biće.

Hrvati trebaju biti odlučni, okrenuti se budućnosti i životu, a ostaviti sve zablude kao pouku, u ime općeg, hrvatskim slijepcima treba pomoći, kao takvima po njihovoj sudbini, ukazati da ne mogu biti ni odgovorni ni vođe. Dok zdravim, ozbiljnim Hrvatima treba biti jasno da su odgovorni radi općeg dobra, da je samo individualno - egoistička orijentacija pogubna za obitelj, sela, gradove - jedan narod u cjelini.

Zašto toliki krediti? Što to znači dovoditi u zabludu Hrvate da mogu živjeti od nerada, nije li to po novom fašističko - antifašističkom modelu prikladnom za ovo vrijeme, dok se očito podvaja i slabi hrvatsko biće. Nije li to fašizam i antifašizam na terenu koji prijete drugim stilom glavama Hrvata.

Što to znači kada katolički biskup ističe kako u Hrvatskoj više vrijedi prst politike (nadamo se da je mislio bizantske) nego šaka . . . Što znači da vladari u Hrvatskoj i danas po modelu srpskog okupatora Hrvate (u emigraciji) dijele na fašiste i antifašiste? Što to znači da pojedinci u vladi parlamentarne stranke u Hrvatskoj dijele na fašističke i antifašističke? Dakle, istina tako tendenciozno dijele samo zahrđalo-onesviješćeni Hrvati, koji će ubuduće biti više pouka, ali i kraj svim njihovim prevarama i demagogijama.

Zastupnici smrti doista sebe preko fašističko-antifašističke koalicije demonstriraju i međusobno suportiraju, ali kao da se u svojem orgijanju i agoniji i natječu koja će strana nanijeti više stradanja i patnji hrvatskom narodu. Doista se preko njih zlo demonstrira i sigurno nisu toga svjesni, sudeći zdravim razumom.

Zato ubuduće biografija pojedinca i njegova djela neka budu viza kada su u pitanju važni i odgovorni poslovi u društvu, kao što to rade svi kulturni narodi. Demagozi su žarište nereda ponajprije iz sebe i za sebe, potom tendenciozni i zlonamjerni prema drugim zdravim bićima. Svojom propagandom su za individualno - egoističko kao sam Lucifer. Tu su oni navikli zbog svojih i po svojim materijalnim bogatstvima, tako prenoseći zarazu na druge – ako on može, mogu i ja imati avion umjesto pješačiti, i to je kao hit ukrasti avion, po tom se navikne na bestemeljnost, gubljenje životnih principa, uvjeta i navika za opće, pa ispadne da sam radi protiv sebe i drugog, zaveden, a što se i danas podržava i širi u svijetu.

Dakle, riječ je o fašističkom i antifašističkom izdvajanju i odvajanju, pomoću svoje baklje, od izvora života, umjesto skupa što je garancija za individualno. Inverzijom, to izdvajanje pojedinca samo zbog sebe je, kako u kojem narodu, uhvatilo maha, začetak i početak udaljavanja od bitnog.

Danas u Hrvatskoj ti individualni hirovi pojedinaca i dalje narušavaju opće, čak slave fašističke i antifašističke uzroke i posljedice kao uzor i pobjedu, ne shvaćaju to kao opomenu. Kao da znaju da je čovjekova vrlina i mana što se može navikavati kako na dobro tako i na zlo. Danas se sve vidi na terenu kada je u pitanju hrvatski narod kao žrtva – što je posljedica fašističko – antifašističke zavjere.

Pokret za preporod hrvatskog
duha i poticanje nataliteta - Život



DEMAGOGIJOM – MAGLOM STOLJEĆIMA PROTIV ZAJEDNIŠTVA HRVATA


ODMETNUTI POJEDINAC UZROK JE STRADANJU HRVATA


Ovim tekstom razotkriva se kako pojedinac postane slabost i žrtva po tendenciozno perfidnom okupatoru – eksploatatoru, koji obmanjuje jednog po jednog Hrvata da prihvati ulogu protiv života. Omađijan, po neredu posrnuli pojedinac odluči po „slobodnoj volji,“ ništiti osnove života samo radi svojih egoističkih koristi, a da nije svjestan da je žrtva, da radi protiv sebe i općeg dobra.

Zašto pojedinac želi i prihvaća ulogu koja pripada zajednici, koja jedina kvalitetno može zastupati opće dobro? Tendenciozno se uništavaju pozitivno – afirmativna poimanja čovjeka, a zlo stalno producira probleme da bi držalo u agoniji eksploatirane. Čovjeka – pojedinaca se tako od stvorenja stvara i usmjerava na krivi put, koji prihvaća po „slobodnoj volji,“ kako bi ugrabio i ono što mu ne treba. Očaran prividom žrtvuje bitno – život za golu egzistenciju, koja se pretpostavlja za čovjeka zdravog razuma i urednog življenja.

Dakle, gdje se nametne pojedinac radi sebe, tu uglavnom propada opće – narod – zajednica, što se pokaže očigledno na terenu. Inverzijom, umjesto vrijednosti po posrnulom čovjeku koristi zauzmu prvo mjesto, a što je odraz egoizma. Potom, u njemu se pojavi zavist pa je i više protiv života, što tek proturječi redu i skladu prirode, apsurdno je da sin po cijenu života želi biti ispred Oca – Stvoritelja.

Hrvati ne primjećuju zamku da se pojedinac, vremenski već dugo, nametnuo kao slabost, tj. zlo protiv zajedništva, uz pomoć Mađara, Srba, Talijana i ..., samo radi osobnih interesa, a protiv vrijednosti i osnova života. Činjenica je da su i pojedini hrvatski kraljevi životarili udovoljavajući svojim ženama porijeklom iz drugih naroda, a na štetu vlastitog naroda, npr. kao kralj Zvonimir i drugi. Mađari su ga kao bana i kralja pojedinca pomagali, dok im je odgovaralo, da bi uslijedili gnusni događaji i dodatna okupacija hrvatskih zemalja i eksploatacija Hrvata. Potom, paralelno s Mađarima i Srbi, predvođeni srpskom pravoslavnom crkvom, pojavljuju se kao novi okupatori u hrvatskim zemljama.

Tako pomoću okupatora istaknuti pojedinac i danas je zamka sebi i svojoj zajednici. Konkretno, kada je riječ o pojedincu, preko kojeg se urušava zajedništvo, Hrvati su kao pouka svijetu, što ih napokon treba potaći na budnost - život. U Hrvatskoj pojedinac demagog ističe generala osuđenog u Haagu pa slavi pobjedu izborenu po istom generalu. Isti pojedinac ne spominje generale branitelje koji su osuđeni u Hrvatskoj. Apsurdno je i više da se istim stilom služe hrvatski generali iz Domovinskog rata, pojedinačno stradavaju kao pojedinci, dok sebe reklamiraju u čemu im pomažu okupatori, a da toga nisu svjesni. Kao da su izgubili rat po bojištima, jednog po jednog se odvodi u ropstvo. Dok im se ruši dostojanstvo i dalje nisu udruženi, što im nalaže dužnost prema vlastitom narodu, koji se za njihove velike mirovine kao mali narod zadužuje toliko da zbog njihovog hedonističkog ponašanja, kao i ponašanje saborskih zastupnika, više ne može vraćati dugove. Zato zbog dostojanstva, ukazom hrvatskog naroda hrvatski generali trebali bi se vratiti u krajeve otkud i potječu dok im se nisu totalno urušili domovi.

U crkvenom orkestru također o hrvatskim kardinalima i biskupima najbolje govori očigledno stanje na terenu po hrvatskim krajevima, za što su dužni polagati račune pred Bogom i narodom, da svi anđeli ne zaplaču u horu.

Dakle, hrvatski narod trpi demagoško uvjeravanje i ludilo pojedinca, koji zavaran prividom postaje sam sebi svrha, a što je posljedica uspavane zajednice. Tako istaknuti pojedinac, obično navikava i usmjeruje narod ispirući mu mozak, uvjerava i zauzima poziciju Oca – Stvoritelja, dok harači i obezglavljuje narod. Tako nastaje lucifer dok razdvaja i dijeli na lijevo i desno a tendenciozni pojedinac, kao jarac s razlogom se svrstava na lijevu stranu, i suprotno janjetu tako djeluje. Kao takav prezentira i nudi koristi, pa tko voli neka izvoli, igrači su tu. Posložene karte su na stolu, i čovjek zaigra, začudo protiv vrijednosti, a igra je osmišljena za ovce, koju su stvorile „nauke“ da se igra bez pravila, dokovce ne popadaju na pod ispod stola.

Stvarane duhovne i svjetovne institucije, koje podržavaju igre bez pravila, proizvod su pasivnog naroda, nastale tu da „liječe“, a ne da spriječe. Okreću novu stranicu na koju upisuju čovjeka kao predmet za obrađivanje, prikladna eksploatatorima – okupatorima – prevarantima duša, koji su odredili pravila samo radi osobnih interesa.

Hrvati su preko eksploatatora i pojedinca iz vlastitih redova, pomoću alegoričkih konstrukcija, prihvatili šablonu nedostojnu čovjeku, pastir – jarac – ovca. Umjesto da napokon shvate da su po Ocu Stvoritelju djeca – stvorenja koji od njih očekuje red, rad i disciplinu, radi spoznaje i zadovoljstva, dalje po volji želje se ostvaruju.

Jarac u Hrvatskoj toliko je danas uznapredovao, i zahvatio svojom stranom – strankom pomoću demagogije i pritisaka samo što nije ... Dakle, neoprezan čovjek postane pojedinac - jarac – ovca, dok se ne uruši, i ne postane plijen samoga sebe. Hrvati nisu svjesni kako i zašto im se nametnuo jarac -stranac i Hrvat - jarac - pojedinac u hrvatskoj zajednici, kao redukcija zajedništva cjeline, i protiv općeg dobra.

Nametnuo se preko okupatora – eksploatatora i preko umišljenog kralja – lude – pojedinca Hrvata, koji ne shvaća da je hrabrost i snaga u zajedništvu, a mudrost uredno življenje. Kada se pojedinac izdvoji iz naroda, kao slabost na vjetrometini je i svojoj zajednici zamka.

Dakle, tako istaknuti pojedinac, kao odraz nereda sebe razoruža, ne zna da zlo žari i pali, baš preko njega, temelje njegove zajednice, tj. opće dobro. Odmetnuti pojedinac nikada nije mudrost – kralj, jer po vlastitoj volji proturječi životu.

Sudbina pojedinca, odraz je onoga što je činio i dočinio u vlastitoj zajednici. Dakle, za konstatirati je kako pojedincu i danas u Hrvatskoj smeta većina – zajedništvo, jer je preko okupatora instaliran i instruiran, a uvijek kada isluži odlazi u smetlište, kao opomena i pouka.


U Zagrebu, rujan 2011. godine



Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT