STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ORBANOVE KRIMINALNE ELITE https://akademija-art.hr/2019/06/09/orbanove-i-nase-kriminalne-elite/ http://www.tjedno.hr/orbanovi-kriminalci-u-hrvatskoj/ Ovih dana Mađari su objavili kartu “velike Mađarske” s dijelovima Hrvatske na Twitteru Orbanove vlade. I Mađari i dalje smatraju da još nisu kao lažni egoisti prozrijeti. Varaju se, Hrvati pamte tko su Mongoli - Mađari, kako i zašto su mijenjali imena gradova Daruvar, tko je Matija Gubec..., kani li Orban vratiti srebro i zlato otuđeno za vladavine Austrougarske monarhije, a koji bi i dalje eksploatirao hrvatski katolički narod. Danas je Zagreb odgovoran za sve ovo što se događa, s repovima bivših okupatora rasutih po Hrvatskoj, da se i dalje progoni i raseljava Hrvate, jer se balansira željama lašca. Za ovo vrijeme odgovorna je ova generacija. Jer očigledno, nametnuti svjetski cirkusanti –vlastodršci, u ime nekog „društvenog uređenja“ nanose štete hrvatskom narodu preko Bruxellesa (Talijan, Antonio Tajani, prvi čovjek Europskog parlamenta u Bruxelles, javno potiče na okupaciju dijelova hrvatske države, a sada koordinirano Orban) . Hrvatima je problem Zagreb, odnosno kadrovi po Hrvatskim selima i gradovima. Preostaje počistiti smetlište nereda s hrvatskih prostora, toliko nakupljeno kroz povijest ... Znači iz poznatih razloga Hrvati su posrnuli !!!. Zlo se uvuklo na ognjišta hrvatskog naroda, koje Hrvate raseljava i ..., kao robove eksploatiraju ih Mađari... Očito hrvatske institucije, instruirane su preko poslušnog Zagreba i antihrvatskih kadrova ..., koje danas sustavno ne funkcioniraju u ime hrvatskog općeg dobra. A ne funkcioniraju zato, jer su kadrovi „duhovnih i svjetovnih elita“ u institucijama po talentima oko nule ..., institucije u Hrvatskoj su programirane. Konkretno, kadrovi su uzrok urušavanja hrvatskog općeg dobra, od vrha piramide u Zagrebu što se očituje na terenu. SHZ je upozoravao i izdao više priopćenja u javnosti o mađarkim kriminalnim elitama koje su uništavale hrvatske nacionalne resurse pomoću sličnih ljudi u hrvatskim državnim institucijama i sumnjivim bankama, a ta priopćenja su objavljena još 2010.,2011.,2013., 2018..., a to su: Mađarske kriminalne elite Mađarske kriminalne elite ciljano su uništavale hrvatske nacionalne resurse pomoću sličnih ljudi u našim državnim institucijama i sumnjivim bankama (HFP, Hypo, Linić, Starčević, Matanović...). Tako su na kriminalan način preuzeli hotelsko turističko poduzeće Primošten d.d. koje su im omogućili pojedini bivši hrvatski državni dužnosnici i službenici, a čiju je obnovu financirala Hypo banka. Hrvatski fond za privatizaciju 2002. godine prodao je 66,82 posto dionica poduzeća Primošten d.d. Diamant marini iz Zadra za milijun i šesto tisuća kuna, a iza čijeg su vlasništva stajali mađarski državljani Laszlo Atilla i Thomas Vitezy. Po toj smiješnoj niskoj cijeni Mađari su dobili većinski paket navedenog poduzeća vrijedan 65 milijuna i šesto tisuća kuna. Predsjednik hrvatskog fonda za privatizaciju bio je tada Krešimir Starčević koji je za kriminalne usluge prodaje Primoštena d.d. Mađarima nagrađen za jednog od čelnika Hypo banke u Hrvatskoj, a predsjednik upravnog fonda HFP-a je bio Slavko Linić koji je 2005. godine krstario Jadranom na jahti s mađarskim vlasnikom poduzeća Primošten d.d. Thomasom Vitezyem. Kupivši po niskoj cijeni poduzeće Primošten d.d., Mađari su došli u posjed Marine Kremik s 300 vezova, hotela Marina lučica sa 650 kreveta, hotela Zora sa 550 kreveta i hotela Raduča sa 250 kreveta. U sastavu tvrtke je bio i autokamp sa 600 šatora, restoran, kuglana, kongresna dvorana sa 300 sjedala, sportski tereni i drugi popratni objekti. U vezi navedenih nekretnina Mađarima su bili najzanimljiviji marina i autokamp iz razloga što su za malen novac zagospodarili atraktivnim zonama uz obalu. Vlasnik sada gotovo cijelog turističkog Primoštena bio je dobavljač ruske nafte Molu koji je došao u Primošten nakon susreta Račan-Orban i kada je izrađena strategija izlaska Mađara na hrvatsku obalu. Zanimljivo je da se na pritisak radnika u upropaštenom primoštenskom dragulju počelo samo simbolično procesuirati neke od manjih igrača, a da se ni u snu ne planiraju poništiti kriminalni ugovori koji ni kao takvi nisu poštivani . Sve je zaboravljeno, ostalo je u ladicama, mađarski kriminalci figuriraju kao strani ulagači bez ijedne uložene kune u kupovinu i razvoj te stravičnom zaduženju na teret kupljenih hotela, marina i kampova koje su potpuno devastirali. Što je još strašnija istina, i dalje u Primoštenu nekažnjeno i pred očima cijele hrvatske javnosti uništavaju preostale turističke kapacitete i sliku Primoštena kao hrvatskog turističkog dragulja. Slično su postupili i s tribunjskom marinom te njezinim hotelom i restoranima koje je gotovo u potpunosti izgradila Ina da bi u slično vrijeme pala u ruke također jednom mađarskom probisvijetu, ali i drugim primjerima na osnovu kojih su budimpeštanski naftaši iz mizerne, zahrđale i zapuštene Molove rafinerije zaključili da i oni mogu doći i uz pomoć sličnih kreatura u Hrvatskoj i bez kune kupiti Inu. Što se, na žalost, i dogodilo s ciljem potpunog uništenja na teret hrvatske države i građana. Također, Mađari su se preko hrvatskog emigranta Bubala dočepali i Dalmatinske banke iz Zadra (sada OTP banka) koji je bez srama samo zbog osobnih koristi kupio u bescjenje, a potom je skuplje preprodao Mađarima. Uvidjevši da je to unosan posao, istim stilom kupio je poljoprivredno imanje Vranu kod Biograda. U vezi preuzimanja i uništavanja hrvatskih nacionalnih resursa na navedena pitanja trebao bi odgovor dati i bivši ministar Porges koji skromno i van domašaja javnosti sjedi u udobnoj fotelji sada mađarskog Tifona. Sve ovo isključivo u namjeri da se Ina kao najveći nacionalni gospodarski resurs bitan za energetsku sigurnost Hrvatske vrati u hrvatske ruke bilo drastičnim promjenama kriminalnih ugovora, bilo potpunom nacionalizacijom bez ikakva obeštećenja jer će se u postupcima, vjerojatno, pokazati da su akteri na kriminalan način dogovarali prodaju i kupovinu kao što je bjelodano iz ovog primoštenskog slučaja koji je odrađen netom prije Ine. Mađarske kriminalne elite – II. dio Mađarske kriminalne elite ciljano su uništavale hrvatske nacionalne resurse pomoću sličnih ljudi u našim državnim institucijama i sumnjivim bankama (HFP, Hypo, Linić, Starčević, Matanović...). Tako su na kriminalan način preuzeli hotelsko-turističko poduzeće Primošten d.d. koje su im omogućili pojedini bivši hrvatski državni dužnosnici i službenici, a čiju je obnovu financirala Hypo banka. Hrvatski fond za privatizaciju 2002. godine prodao je 66,82 posto dionica poduzeća Primošten d.d. Diamant marini iz Zadra za milijun i šesto tisuća kuna, a iza čijeg su vlasništva stajali mađarski državljani Laszlo Atilla i Thomas Vitezy. Po toj smiješnoj niskoj cijeni Mađari su dobili većinski paket navedenog poduzeća vrijedan 65 milijuna i šesto tisuća kuna. U roku tri godine od preuzimanja poduzeća Primošten d.d., Mađari su preuzeli obvezu da će podmiriti sve vjerovnike iz vlastitih sredstava u iznosu od 70 milijuna kuna i da će uložiti vlastitih 15 milijuna eura u obnovu hotela. Svake godine trebali su uložiti po pet milijuna eura. Isti ni u snu nisu pomišljali poštivati te stavke ugovora nego su vjerovnike podmirili na teret hotelsko-turističkog poduzeća Primošten. U budimpeštanskoj Reifeisen banci uzeli su kredit od 140 milijuna kuna i to opet ne na vlastiti nego na teret poduzeća Primošten za koji su položili ne vlastitu hipoteku nego najatraktivnije zemljište marine Kremik i najljepše primoštenske kampove, gotovo cijelu hrvatsku obalu od Primoštena do Kremika. Dragi Hrvati, to vam izgleda nevjerojatno, ali to je moguće samo u Republici Hrvatskoj. Umjesto da obnove hotele, Mađari su samo manji dio novca uložili u ionako atraktivne kampove i marinu te veći dio oprali (izvukli u vlastite džepove) preko izmišljenih izvođača koje nitko nikada nije vidio u Primoštenu. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju zbog nezakonitih radnji u hotelsko-turističkom poduzeću Primošten d.d. Nitko od sudionika nije procesuiran, niti su poništeni ugovori koji nisu poštivani niti je zatraženo obeštećenje od mađarskih ulagača. INA - Nacionalna veleizdaja Saborsko povjerenstvo za INU završilo je s ispitivanjem dijela sudionika u toj najvećoj gospodarskoj i političkoj aferi u Hrvatskoj. I što je zaključilo? Uskoro će se vidjeti. Ali, prema onom što smo vidjeli i čuli u medijima, ništa spektakularno se neće dogoditi niti poznatim sudionicima, a niti onima nepoznatima koji su stajali u sjeni. A strašne stvari su se dogodile ovom najvećom kriminalnom radnjom koja će imati nesagledive posljedice, kako za hrvatsku državu, tako i za njezino gospodarstvo. Strašna je spoznaja: - da je 25% vrijednosti Ine darovano mađarskoj državi za 500 milijuna dolara! - da prema procjeni neovisnih stručnjaka Ina vrijedi ne 2,5 nego 25- 30 milijadi eura! - da tih 500 mil.dolara, prema iskazima sudionika afere, nikada nisu doznačeni u Hrvatsku! - da je hrvatski pregovarač koji je poznat hrvatskoj javnosti, prema vlastitom priznanju, 2003. godine odbio višu ponudu neusporedivo kvalitetnijeg i sigurnijeg austrijskog OMV-a! - da nitko ne zna kako je mađarska država dobila dodatne dionice i postala najvećim vlasnikom Ine (Uprava i Nadzorni odbor)! - da Hrvatska preko mađarskog rukovodstva u Ini kupuje najskuplje gorivo pored vlastitih 70% plina i 30% nafte! - da mađarska vlada preko jedne male tvrtke MOL (tri puta manje od Ine) dolazi do vlasništva najvećeg hrvatskog gospodarskog giganta, okosnice hrvatskog gospodarstva i garanta energetske neovisnosti države! - da je ovo klasičan primjer ne samo neprijateljskog nego i kriminalnog preuzimanja najveće hrvatske tvrtke! - da je glavna strategija mađarske vlade u odnosu na Hrvatsku preko MOL-a ovladati Inom i vratiti Hrvatsku na pozicije apsolutne gospodarske ovisnosti slične onoj s početka 20.stoljeća! - da je Mađarska uz plin i naftu postala vlasnikom svih izvora pitke i termalne vode koje je imala u vlasništvu Ina, a koji su najveće nacionalno bogatsvo! - da će bušotine otkrivene hrvatskim novcem i znanjem u Siriji davati Mađarskoj 80 milijuna eura čiste dobiti mjesečno ili okruglo 24 milijarde eura za rok koncesije od 25 godina! - da je hrvatska Vlada Mađarskoj darovala visoko isplativu proizvodnju plina, a nerentabilnu prodaju zadržala za sebe! - da je Ina nakon ulaska mađarske uprave u 2009. godini napravila (namjerno!) gubitak viši od 2 milijarde kuna dok su sve slične tvrtke u regiji poslovale s enormnom dobiti! - da većinska mađarska Uprava uz to nije državi plaćala poreze i trošarine, a da nadležne institucije hrvatske države nisu prstom makle da ovaj bjelodani kriminalni čin potkopavanja države sankcioniraju i spriječe daljnu propast! - da se iza ovih namjernih gubitaka krije strategija mađarske vlade da Inu baci na koljena i tako u potpunosti otkupi preostale dionice! - da je nejaki MOL za plaćanje poreza i trošarina dao Ini tzv. korporacijski kredit od 1,1 milijarda kuna kako bi kroz ovaj podli potez potpuno onesposobio Inu i tako došao do preostalih dionica, a da to nitko pismen u Ini i Vladi ne vidi! - da je 25 mađarskih uposlenika Ine radilo na crno zajedno s mađarskim predsjednikom Uprave i Nadzornog odbora, te da isti nisu uhićeni i prema hrvatskom zakonu protjerani iz zemlje sa zabranom ulaska, kao što se to radi u svim ostalim slučajevima rada stranaca na crno! - da mediji i doslovce sve političke stranke hrvatsku javnost zabavljaju osobnim sudbinama pojedinih sudionika afere umjesto da ukažu na pogubne učinke ovog kriminalnog djela i povratak pravne države radi hrvatske budućnosti. Stoga predlažemo: - da hrvatska Vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa ne pregovara o eventualnoj izmjeni ugovora nego žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih dionica MOL-u i mađarskoj vladi. - da hrvatska Vlada kao prvi korak odmah i bezuvjetno otkupi razliku od cca 7% preostalih dionica koje još nisu u mađarskom vlasništvu te tako opet postane većinski vlasnik! - da se svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama, budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija. Ukoliko hrvatska Vlada ne povuče radikalne poteze te tako sačuva nacionalni dignitet i najznačajniju nacionalnu imovinu, javnost će sigurno uskoro reagirati na odgovarajući način. Katastrofa energetske politike Republike Hrvatske Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog nedavnog poskupljenja goriva u Republici Hrvatskoj koji je nastavak pljačke hrvatskih građana, jer nema baš nikakve veze s cijenom nafte na svjetskim tržištima. Nafta je, naime, krajem 2007. i početkom 2008. godine bila daleko skuplja, no gorivo je tada u Hrvatskoj bilo jeftinije nego danas, kada je dostiglo rekordno visoku cijenu. Cijene nafte u svijetu prije dvije godine bile su više od 130, a sada su tek 92 dolara po barelu. Zbog sulude dugogodišnje energetske politike Hrvatska bi uskoro mogla bankrotirati, osim ako hitno ne nacionalizira hrvatske energetske izvore kao što je INA, nalazišta plina u Jadranu i dr., koja su na kriminalan način prodana u bescjenje i poklonjena strancima. Hrvatski eminentni stručnjaci iz energetike prosuđuju da današnje energetsko stanje vodi Hrvatsku u katastrofu. Njihovu procijenu kolapsa energetskog sustava RH dostavljamo hrvatskoj javnosti. Domaća proizvodnja energenata prije dvije godine je zadovoljavala tek 47,7 posto hrvatskih potreba za energijom, a za dvadeset godina, prema službenim prognozama, zadovoljavat će svega 26-28 posto, jer će se domaća proizvodnja smanjiti, a potrošnja će znatno porasti. Zbog toga će 2030. godine Hrvatska čak tri četvrtine potrebnih energenata morati uvoziti. No sudeći prema trendu sve većeg zaduživanja i sve izrazitijeg platnog deficita, teško da će Hrvatska toliku količinu uvozne nafte, plina, struje i dr., uopće moći platiti. Uz ovakvo stanje u energetici nemamo nikakvih izgleda za zaustavljanje sloma već posrnulog gospodarstva. Uz cijenu nafte od 92 dolara po barelu, kakva je danas u svijetu, i vrijednost dolara od oko pet i pol kuna, trošak nafte u jednoj litri derivata iznosi oko tri kune. Troškovi prerade, distribucije i prodaje derivata na hrvatskim benzinskim crpkama mogli bi iznositi oko jednu kunu po litri, što znači da preostalih pet kuna odlaze nekamo drugdje. Način određivanja cijene naftnih derivata po vrlo nejasnoj formuli koju koriste oni koji formiraju cijene upravo i služi za zamagljivanje razlike od 5 kuna koje nekome odlaze. Stanovnici Hrvatske kupuju hrvatski plin od Mađara (i ostalih u lancu prodaje) čak po jedanaest puta višoj cijeni nego je trošak njegova proizvođenja iz Jadrana (polje Ivana). No zbog kriminalno sklopljenih ugovora i do 33 posto proizvedenog plina u RH izveze se u Italiju u bescjenje (trošak Talijana praktički je cijena proizvođenja), pa se stoga izvezeno mora nadoknaditi uvozom skupog plina iz Ruske federacije po cijeni 6-8 puta višoj nego je ona po kojoj hrvatski plin dobivaju Talijani. Nedavno su umjesto iz Rusije ugovorili skupi uvoz hrvatskog plina iz Jadrana od Talijana višestruko skuplje (5-6 puta ) nego što je za Talijane trošak njegova crpljenja iz hrvatskog dijela Jadrana. Može se reći da Hrvatska nije sklopila ugovor o prodaji plina Talijanima, ista bi uz racionalizaciju potrošnje plina (u HEP-u i Petrokemiji) još neko vrijeme imala dovoljno plina i bez uvoza skupog plina. Ako tome pridodamo i praktički poklonjenu četvrtinu INE Mađarima, 2003. godine i poklonjenu nuklearnu elektranu te električnu energiju Slovencima, cjelokupna šteta se mjeri u milijardama američkih dolara. Stoga predlažemo da hrvatska Vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih hrvatskih energetskih izvora i da svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija. Također smatramo da je rješenje energetskog problema u RH u nacionalizaciji poklonjenog i otuđenog hrvatskog energetskog blaga. Moćni mađarski lobiji Hrvatski fond za privatizaciju 2002. godine prodao je 66,82 posto dionica poduzeća Primošten d.d. Diamant marini iz Zadra za milijun i šesto tisuća kuna, a iza čijeg su vlasništva stajali mađarski državljani Laszlo Atilla Kerekes i Thomas Vitezy. Po toj smiješno niskoj cijeni Mađari su dobili većinski paket navedenog poduzeća vrijedan 65 milijuna i šesto tisuća kuna. U roku tri godine od preuzimanja poduzeća Primošten d.d., Mađari su preuzeli obvezu da će podmiriti sve vjerovnike iz vlastitih sredstava u iznosu od 70 milijuna kuna i da će uložiti vlastitih 15 milijuna eura u obnovu hotela. Svake godine trebali su uložiti po pet milijuna eura. Isti ni u snu nisu pomišljali poštivati te stavke ugovora nego su vjerovnike podmirili na teret hotelsko-turističkog poduzeća Primošten. U budimpeštanskoj Reifeisen banci uzeli su kredit od 140 milijuna kuna i to opet ne na vlastiti nego na teret poduzeća Primošten za koji su položili ne vlastitu hipoteku nego najatraktivnije zemljište marine Kremik i najljepše primoštenske kampove, gotovo cijelu hrvatsku obalu od Primoštena do Kremika. Umjesto da obnove hotele, Mađari su samo manji dio novca uložili u ionako atraktivne kampove i marinu te veći dio oprali (izvukli u vlastite džepove) preko izmišljenih izvođača koje nitko nikada nije vidio u Primoštenu. Osim što su Laszlo Atilla Kerekes i Thomas Vitezy oprali novac preko gore navedenih nekretnina i banaka, novac su izvlačili i preko primoštenskog vinograda veličine 441 m2 podigavši na njega hipotekarni kredit u iznosu 9.892.160,00 eura (devet milijuna osamsto devedeset dvije tisuće i sto šezdeset eura). Navedeni vinograd od samo 441 m2 založili su tri puta i na njega dizali kredit, i to dva puta, od Nove ljubljanske banke u iznosu 4.400.000,00 eura i jedan od zagrebačke tvrtke u iznosu «OL Nekretnine» 5.492.160,00 eura čiji su vlasnici slovenski državljani. Nije slučajno da je Marko Voljc, direktor Nove ljubljanske banke, član međunarodne Trilateralne komisije. Thomas Vitezy prve uspješne poslove odradio je posredujući u nabavi ruske nafte za MOL dok su mu braća Laslo i Andraš ispisali uspješne biografije kao dobavljači mađarske vlade i državnih ustanova. A uz to, njihova majka je sestra sadašnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana. U tom svjetlu lakše se može razumjeti prešutna otimačina Ine, pokušaj uništenja ili otkupa dionica Podravke preko OTP banke te uništenja HTP Primošten, privatizacija tribunjske marine i dr., od strane moćnog mađarskog lobija i njegovog ucjenjivanja Hrvatske za ulazak u EU. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju zbog nezakonitih radnji u hotelsko-turističkom poduzeću Primošten i dr. Nitko od sudionika nije procesuiran; niti su poništeni ugovori koji nisu poštivani, niti je zatraženo obeštećenje od mađarskih ulagača. Mađarsko požurivanje Hrvatske u EU Otkad je Mađarska preuzela šestomjesečno predsjedavanje EU, mađarska oficijelna politika stvara atmosferu u hrvatskim sredstvima informiranja da isti sada najviše pomažu da Hrvatska uđe što prije u EU. Takvu atmosferu stvaraju iz razloga što su zagospodarili hrvatskom obalom preuzevši Istarsku banku, Dalmatinsku banku i Dubrovačku banku koje su spojili u jednu zajedničku, sada OTP banku. Na kriminalan način preuzeli su INU preko raspadajućeg MOL-a koji je tri puta manji od Ine. Sličnim ponašanjem nered su napravili i hrvatskom turizmu u Primoštenu, Tribunju, Pirovcu i Viru. Tako su, naravno na kriminalan, način preuzeli hotelsko turističko poduzeće Primošten i dr. Sadašnjeg hrvatskog ministra turizma smatraju više mađarskim ministrom nego hrvatskim. Isti se u hrvatskoj javnosti poima kao najsposobniji ministar u Vladi RH. Zašto sada Mađari požuruju da RH što prije uđe u EU? Sada je svima u Hrvatskoj jasno da to rade s ciljem kako bi «zabetonirali», tj. učvrstili da Hrvatska ulaskom u EU ulazi kao opustošena država koja ne može više potraživati gore navedene banke, poduzeća i dr. koje su mađarske kriminalne elite uzele na kriminalan način. Zadovoljavanje mađarskog MOL-a Građani se sve više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog stalnog poskupljenja goriva u Republici Hrvatskoj koje je nastavak pljačke hrvatskih građana, jer nema baš nikakve veze s cijenom nafte na svjetskim tržištima. Nafta je, naime, krajem 2007. i početkom 2008. godine bila daleko skuplja, no gorivo je tada u Hrvatskoj bilo jeftinije nego danas kada je dostiglo rekordno visoku cijenu. Cijene nafte u svijetu prije dvije godine bile su više od 130, a sada su tek 86,20 dolara po barelu. Vlastodršci RH nastoje iskoristiti situaciju u arapskom svijetu za najnovije poskupljenje energetika u RH za punjenje proračuna i za zadovoljavanje mađarskog MOL-a iz razloga što Mađarska predsjedava EU te navodno pomaže Hrvatskoj da što prije uđe u EU. Poskupljenje pravdaju maglom da je nafta u svijetu poskupljela zbog problema u Libiji. Svima je poznato u Hrvatskoj da Libija proizvodi tek oko 2% nafte u svijetu i da je njezin utjecaj na cijenu nafte u svijetu zanemariv. Samo poskupljenje naftnih derivata u Hrvatskoj je udar na standard hrvatskog stanovništva gdje poskupljuje hrana i dr, što je nasrtaj na najsiromašnije u Hrvatskoj. Umjesto da proračun pune od hrvatskih tajkuna koji su pokrali RH, isti gule i dalje najsiromašnije slojeve Hrvatske. Do kada? Nacionalizacija nezakonitog Hrvatska, ako želi opstati kao suverena država, mora hitno nacionalizirati INU, Plinsko polje u hrvatskom Sjevernom Jadranu, HT, Plivu, Podravku, banke i sve drugo što je nezakonito prodano strancima. Hrvatskoj nije ostalo ništa iz razloga što je neovlašteno poklonjeno ili prodano u bescjenje podobnim osobama i grupama u inozemstvu i Hrvatskoj. Hrvatski sabor mora donijeti zakon po kojem se ukradeno mora vratiti. Ako to ne uradi, Hrvatska će bankrotirati. Bez povrata otuđene imovine, Hrvatska nema nikakve šanse da opstane. Nema više novca za vraćanje duga. Sadašnje stanje hrvatskog vanjskog duga vodi u bankrot, a visoko profitne aktivnosti otetog (energetika, banke, telekomunikacije, turizam...), koje ostvaruju stranci, odnose ga u inozemstvo. Odljev novca treba zaustaviti povratom te imovine. Isti su se već namirili za ono što su na kriminalan način stekli. Ako u navedenom budemo hrabri, i Europa će nam to tolerirati. Što se dulje s tim čeka, šanse su sve manje za izlazak iz krize. Otvoreno pismo Sindikatu radnika INE Poštovani sindikalisti INE! Tragično je da ste tek u zadnjih godinu dana, kada su vaše pozicije i radna mjesta došli u pitanje, postali glasni. Gotovo je nevjerojatno da reakcije dolaze tek sada, kada je gotovo sve otišlo na štetu INE i hrvatske države, kada se sve toliko zapetljalo da međudržavni odnosi dolaze u pitanje. Sramotna je vaša dosadašnja šutnja. Prosječno informiranom hrvatskom građaninu davno je bilo jasno da se tu ne radi ni o kakvom MOL-u, nego o strateškoj odluci mađarske vlade da preuzme kontrolu nad hrvatskim energetskim resursima. To se jasno vidi iz jučerašnje „oštre“ reakcije službene Budimpešte i tragikomičnih prijetnji, koje hrvatska vlada doslovce treba ignorirati i poduzeti zaista oštre mjere, procesuirati sudionike prodaje (od tadašnjeg ministra Ljube Jurčića , Dragičevića, i dr. do premijera Sanadera), ponovno nacionalizirati Inu, od mađarske strane sudskim putem zatražiti odštetu (što nužno pravno slijedi nakon presude za mito Sanaderu) i tada tražiti ozbiljnog strateškog partnera kojeg neće biti teško naći, kada se zna da samo u Siriji vrijednost čiste dobiti u koncesiji na 25 godina iznosi gotovo 25 milijardi eura, tj. deset puta više od Jurčićeve „stručne“ procjene vrijednosti cjelokupne Ine. Kako to da je sada vrijednost mađarskih dionica u Ini 3 milijarde eura, nakon što su je isti u vrijednosti 25% kupili za samo 500 milijuna dolara koje nisu nikada doznačili i sljedećih 24% koje su također na kriminalan način otkupili, i nakon što su Inine rafinerije doveli u bankrot te zjape prazne i zahrđale, a Inine su benzinske crpke, osim samo nekolicine obnovljenih, u najgorem mogućem stanju i pravo su ruglo na prometnicama. Mađarske prijetnje su smiješne i hrvatska država treba poduzeti korake koje od nje očekuju građani kako bi se zaštitila najveća strateška tvrtka i garant energetske neovisnosti. Pa gdje je tu vaše mjesto, gospodo zakašnjeli protestanti? Jedino koje je u domeni vaše djelatnosti i zakonom dopušteno: odmah bez odlaganja iz Ine protjerati na kriminalan način uposlene mađarske rušitelje Ine, ali i one hrvatske koji su surađivali na uništenju Ine, a koje vi sigurno dobro znate. Umjesto da ih je hrvatska država strpala iza rešetaka, osudila i protjerala sa zabranom ulaska u Hrvatsku, kada je ustanovljeno da su radili na crno. Gdje ste tada bili? Kao prosječno informirani građani, a iz potrebe da reagiramo na očiti kriminal i zaštitu svoje domovine, ali i vlastitog i državnog digniteta, obraćali smo se državnom vrhu i svim institucijama pravne države kako bi nas zaštitila od ove, kako se to kaže, udružene zločinačke skupine, daleko prije nego što se javno saznalo za ulogu bivšeg premijera Sanadera u svemu tome! No, u ovoj skupini se nalaze i drugi mađarski i hrvatski državljani, iz najuže rodbine mađarskog premijera Orbana (Tomasz Vitezy, Atilla Kerekes) koji se, nakon enormnih šteta koje su kriminalnim radnjama počinili u Hrvatskoj, još uvijek slobodno šeću i u čijim superluksuznim jahtama, kupljenim na račun uništenih turističkih giganata u Primoštenu, Jelsi i drugima, vise karte velike Mađarske s Hrvatskom kao dijelom te neprežaljene tvorevine. Ovo samo kao primjer o opravdanosti oduzimanja Ine mađarskoj strani i traženje odštete, a kao objašnjenje o neprocesuiranju Hernadija u Mađarskoj i zaštiti tzv. nacionalnih interesa, u stvari, zaštiti kriminalne skupine čiji konci bi mogli voditi do samog premijera Orbana. Otuda i ovakva bijesna i politički neprimjerena reakcija službene Budimpešte. Sada padaju u vodu sve izjave glasnogovornika MOL-a i mađarske vlade kako se radi o odnosima dvije tvrtke i da tu politika nema što raditi. Mađarska strana je svjesna da bi se klupko moglo odmotati pa zbog toga danas pomirljivo govori kako s njihove strane „ipak postoji mogućnost dogovora“! Hrvatska mora biti rezolutna, a tu mogu pomoći vaše zakašnjele sindikalne aktivnosti koje trebate (u okviru hrvatskih zakona) radikalizirati do te mjere da i službena politika te pregovaračka grupa s ministrom Vrdoljakom konačno shvati kako treba biti kratka i jasna: Inu vratiti Hrvatskoj, od mađarske strane sudskim putem tražiti odštetu u visini tehnološkog zastoja u zadnjih deset godina i povrat dionica u visini udjela od 49%, a sve lijepo pokriveno hrvatskim i EU zakonima (presuda Sanaderu, Hanfina tužba za kriminalnu kupnju dionica i dr.). Vi gospodo sindikalisti i radnici Ine možete osvjetlati obraz INI i hrvatskoj državi kada je već politika sramotno zatajila. Također ćete pomoći državnim institucijama progona da stvar dovedu do kraja. Pogledajte na mreži naše apele državnim institucijama od prije 3 – 4 godine kada se još nije znalo za ulogu premijera Sanadera, ministra Ljube Jurčića (simptomatično da u strahu od osobnih posljedica sada brani mađarsku stranu) i ostalih, a pod naslovima: „Ina-nacionalna veleizdaja“, „Mađarske kriminalne elite“ i sl. Kad već nije politika, pokušajte barem vi, kao zadnji bedem u obrani najvećeg hrvatskog nacionalnog blaga, zaštititi Inu od mađarskih i naših kriminalnih skupina. Otvoreno pismo Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade RH Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske! Predlažemo Vladi RH da se INI vrati cjelokupni udjel koji u njoj ima MOL tako da se MOL-ov udjel zamijeni za osnivačke dionice Dalmatinske banke, sada OTP banka, a koja osnivačima duguje za naknadu štete oko 2 milijarde eura te gdje bi osnivači postali dioničari INE. U posjedu smo čvrstih dokaza, odnosno dokumentacije da Dalmatinska banka d.d., sada OTP banka nije isplatila osnivače Dalmatinske banke d.d. Popis osnivača (dioničara), njih 140 s osnivačkim ulozima nalazi se u registru Trgovačkog suda u Zadru. Isplaćen je samo jedan osnivač, odnosno dioničar „Bagat precizna mehanika“, nitko ostali. Navedeni osnivači (kompletna zadarska privreda) su manje više svi uništeni, odnosno otišli su stečaj, a banka se obogatila. Dokazi koji potvrđuju da Dalmatinska banka, sada OTP banka duguje naknadu štete osnivačima banke: 1. Popis 140 osnivača Dalmatinske banke s ukupnim iznosom svakog osnivača i svakog ulagača nalazi se u sudskom registru Trgovačkog suda u Zadru. Popis je pohranjen u skladu sa Zakonom o bankama i drugim financijskim organizacijama iz 1989. godine, kojim su banke preoblikovane u dionička društva, a dionice su pripale njihovim osnivačima društvenim poduzećima. 2. Statut Dalmatinske banke d.d. Zadar iz 1991. nalazi se u sudskom registru Trgovačkog suda u Zadru. U članak 55. Statuta navodi se „ Ništavo je raspolaganje dionicama koje se izvrši suprotno odredbama članka 52., 53. i 54 ovog Statuta“. Banka je stjecala založna prava na dionicama osnivača jer je do njih dolazila prisilnim putem (stečaj, izvršni postupak, npr. nisu na vrijeme mogli vratiti kredit i dr.), što je suprotno Statutu jer je bila obvezna takve dionice ponuditi na otkup dioničarima banke po tržišnoj cijeni s tim da su dioničari banke stjecali pravo prvokupa, a što se banka nije ništa toga pridržavala. Postupak otkupa i prodaje dionica banka je provodila izričito u suprotnosti s odredbama svojeg Statuta, suprotno pravima i interesima svojih dioničara, a gdje izričito stoji da dioničar kada namjerava prodati svoje dionice to čini preko banke, a banka o tome izvješćuje dioničare koji stječu pravo prvokupa dionica, što nije učinjeno iako je na ovakav način otkupljeno radi prodaje tisuće dionica od mnogih dioničara. Dionice su od dosadašnjih dioničara otkupljivane po cijeni određenoj od strane banke i zatvarani dospjeli i nedospjeli krediti, dakle bez tržišne valorizacije stvarne cijene i daleko ispod knjigovodstvene vrijednosti, zbog čega nije poštivan ni Zakon o obveznim odnosima. Banka je prekršila materijalno pravo dioničara, nanijela nam štetu i nije poštivala zakone u postupku prijenosa odnosno prodaje dionica. Banka je prisiljavala dioničare na prodaju dionica i na ustupanje njihovih dionica banci kako bi na taj način izvršili prijeboj kreditnih obveza prema samoj banci. Uprava banke projektirala je unaprijed nove vlasničke odnose unutar dioničara banke, te se odlučila za klasičnu reketarsku metodu prisiljavanja svojih dioničara na prodaju osnivačke serije dionica Dalmatinske banke. Tadašnje vodeće strukture Narodne banke Hrvatske, odlučile su zaštititi bankarski kriminal u Dalmatinskoj banci, jer su naravno znali i za planove Uprave banke, koji su i nastali u suglasju s vrhom Narodne banke Hrvatske (danas Hrvatska narodna banka). Nema dvojbe kako se radilo o dobro osmišljenom projektu, kojem je cilj bio skoncentrirati vlasništvo nad bankama u Hrvatskoj u rukama određene interesne skupine koja bi onda nadzirala i upravljala financijskim i tijekovima kapitala u zemlji. Bio je to projektirani način, kako da se daleko od očiju javnosti, na potpuno netransparentan način osigura interesnim skupinama u Hrvatskoj vlasništvo nad hrvatskim bankama i pozicija financijske moći u zemlji, ili u pojedinim hrvatskim regijama. Hrvatska narodna banka smišljeno je ignorirala očite nezakonitosti u poslovanju pojedinih banaka, te je na taj način odobravala sumnjive privatizacije i prodaje hrvatskih banaka pojedinim interesnim skupinama. Još 1995. godine jedan od osnivača Dalmatinske banke, poduzeće „Vodovodi Sjeverne Dalmacije“, obraćao se sa zahtjevom Javnom pravobranitelju RH, Narodnoj banci Hrvatske, Fondu za privatizaciju RH, Financijskoj policiji u Zadru, Županijskom državnom odvjetniku u Zadru i Trgovačkom sudu u Splitu za poništenje protuzakonite kupoprodaje dionica Dalmatinske banke d.d. Zadar, a 2001. godine podnijeli su i zahtjev za pokretanje postupka revizije pretvorbe i privatizacije Dalmatinske banke d.d. Zadar Državnom uredu za reviziju, ali se po tom pitanju nije ništa napravilo već su akteri koji su inzistirali na razjašnjenju protuzakonitog stjecanja dionica od strane Dalmatinske banke - preminuli direktor Vodovoda Ante Kale i predsjednik Upravni odbor JP Vodovodi Sjeverne Dalmacije Zadar Petar Selestrin. Zar nadležne institucije hoće da Hrvati pomru pa da se onda rješava predmet Dalmatinska banka? 3. Banka je i založnim pravom prisvajala osnivačke dionice. Takve dionice su se trebale putem suda prodavati na Zagrebačkoj burzi. Prema odredbi čl.973.st.1. Zakonu o obveznim odnosima ništava je odredba ugovora o zalogu da će založna stvar prijeći u vlasništvo vjerovnika ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospjelosti, a i odredba da će u tom slučaju vjerovnik moći po unaprijed određenoj cijeni prodati založnu stvar ili je zadržati za sebe. I Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, br.91/96) u čl.307.st.4. također propisuje da su ništave odredbe ugovora da će zalog prijeći u vlasništvo vjerovnika ako dug ne bi bio plaćen u određeno vrijeme. Po načelu oficijalnosti založno se pravo ostvaruje isključivo putem suda. Što u slučaju Dalmatinske banke nikad nije učinjeno. Dakle, svi ugovori zaključeni između Dalmatinske banke, sada OTP banke i za sada nepoznatih osoba o prodaji dionica vlasništva uništenih zadarskih poduzeća su ništavi. 4. Od 140 osnivača OTP banka je isplatila samo poduzeće „Bagat Precizna mehanika d.d. u stečaju“ u iznosu od 55.150.242,42 kuna. Zašto samo jednog osnivača „Bagat Precizna mehanika“? Zato jer je samo Bagat podnio tužbu radi utvrđenja ništavosti Ugovora o prijenosu dionica i radi vraćanja dionica, a ostali osnivači nisu ni podnosili tužbu jer je to u pretvorbi društvenih poduzeća odgovaralo pojedincima i grupama, da se zemlja što prije opljačka. Bagat Precizna mehanika je podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Splitu protiv tuženika Dalmatinska banka d.d. radi utvrđenja ništavosti Ugovora o prijenosu dionica i radi vraćanja dionica, br. P-2432/95, od 19.07.1995. godine. U tužbi je zatjevano da se utvrdi da su svi ugovori zaključeni između tuženika i za sada nepoznatih osoba o prodaji dionica vlasništvo tužitelja NIŠTAVI i da je dužan tuženik dionice vratiti, te ih knjižiti u Knjizi dionica kao vlasništvo tužitelja. Trgovački sud u Splitu je 22. veljače 2000. godine presudio u tužbi P-2432/95 da je tuženik (Dalmatinska banka) dužan vratiti tužitelju (Bagat Precizna mehanika) osnivačke dionice, te iste knjižiti u Knjizi dionica kao vlasništvo tužitelja. Također, u obrazloženju presude Trgovački sud u Splitu je zaključio da tuženik (Dalmatinska banka) nije imao osnova ni u zakonu ni u ugovoru za raspolaganje dionicama tužitelja (Bagat Precizna mehanika). Kad je Banka vidjela da gubi spor, OTP banka i Bagat Precizna mehanika d.d. u stečaju zaključili su SPORAZUM 27.02. 2008. godine o mirnom i dogovornom razrješenju spora te je OTP banka tim sporazumom isplatila Bagatu naknadu štete u iznosu 55.150.242,42 kuna. Na isti način OTP banka kao pravni sljednik Dalmatinske banke treba vratiti i osnivačke dionice ostalim osnivačima, njih 139, i isplatiti im naknadu štete kao što je isplatila naknadu štete i poduzeću Bagat Precizna mehanika. 5. Interesantno je da niti jedan stečajni upravitelj na Trgovačkom sudu u Zadru nije predložio sudu da se vrate osnivačke dionice poduzeća koja su u stečaju, a osnivači su Dalmatinske banke, sada OTP banka. Vidljivo je po predmetu Bagata da se radi o velikim sredstvima i smatramo da bi tim sredstvima osnivačkih dionica mnoga poduzeća izašla iz stečaja. O tome bi trebali voditi računa i suci Trgovačkog suda u Zadru, koji bi trebali zatražiti od OTP banke po svakom predmetu i dokumentaciju o osnivačkim dionicama osnivača Dalmatinske banke. Sada imamo najnoviji stečaj Adria d.d., Zadar, koja je kao jedan od osnivača Dalmatinske banke (ranije pod nazivom „Adria društveno poduzeće za ulov, preradu i promet ribom“, Zadar) uplatila ukupni iznos sredstava u iznosu 4.240.000.000,00 tadašnjih dinara, a što je vidljivo iz popisa osnivača koji se nalazi u Trgovačkom sudu u Zadru. Očekujemo da će Trgovački sud u Zadru zatražiti dokumentaciju od OTP banke koja se odnosi na osnivačke dionice Adrije. Suci trgovačkog suda u Zadru po stečajnim predmetima osnivača Dalmatinske banke bi trebali zatražiti dokumentaciju, odnosno Knjigu dioničara od OTP banke po pitanju osnivačkih dionica, a sve da utvrde na koji se način Dalmatinska banka rješavala osnivača. 6. Od samog početka SHZ i Udruga bivših zaposlenika „Solidarnost Zadar su uključeni u rješavanje predmeta Dalmatinske banke. Ovih dana odvjetnica Marija Brčić, koju je Udruga „Solidarnost“ Zadar angažirala, zatražila je i podatke od Središnjeg klinirškog depozitarskog društva gdje im je obrazložila pravni interes da dostave podatke o dioničarima OTP banke s oznakom serijskih brojeva dionica, a sve s ciljem kako bi konačno podnijeli tužbe za naknadu štete. Radnici bivših uništenih zadarskih poduzeća (osnivača Dalmatinske banke) koji se okupljaju u Udruzi „Solidarnost“ Zadar su ogorčeni i nervozni zbog toga što nadležne institucije ne rješavaju predmet Dalmatinska banka te su mogući prosvjedi ispred glavne zgrade OTP banke u Zadru i Hrvatske narodne banke. Poštovani predsjedniče Vlade RH, u javnosti ste pozvali sve one koji imaju rješenje da ga dostave Vladi RH u vezi toga da se INI vrati cjelokupni udjel koji u njoj ima MOL. Evo mi Vam predstavljamo rješenje da se MOL-ov udjel u INI zamijeni za osnivačke dionice Dalmatinske banke, sada OTP banka, a koja osnivačima duguje za naknadu štete (izgubljena dobit, dividenda i dr.) oko 2 milijarde eura te gdje bi osnivači postali dioničari INE. Ovaj prijedlog, obveza je ali i odgovornost svakog Hrvata. Za informacije: 1.mr. sc. Miljenko Marić, dipl.iur, pravni savjetnik Udruge „Solidarnost“ Zadar; tel. 099 797 16117 2. Marija Brčić, odvjetnica; tel. 099 4222 911 3. mr.sc. Šime Medić, dipl.oec.; tel. 091 1231 950 Orbanovo udruživanje protiv Hrvata U svom govoru o stanju nacije, koji je održao u nedjelju u Budimpešti, mađarski premijer Viktor Orbán spomenuo je Hrvatsku kao zemlju koja se “urazumila” i bivšeg hrvatskog premijera Zorana Milanovića kao jednog od onih koji je na njemu i na Mađarima “polomio zube”. Orban je prozrijet te se ponovo udruživa protiv Hrvata kao kroz povijest. Kada varalice ne bi mogli sami onda bi se udruživali Mađari i Srbi. Ova Orbanova pokvarenost je slična Kolomanovoj pokvarenosti. Kolomanova pokvarenost, kao zlo za Ivana Paližnu je prozirna, kada Mađari izjavljuju kako od Baltičkog mora do Jadranskog mora ne vide Hrvatsku. Kasnije i banu Josipu Jelačiću Mađari su bili prozirna lukavština. Hrvati u Hrvatskoj trebaju kriterije i stil Ivana Paližne kako čuvati vitalnost Hrvata. Po uzoru kako su Ivan Paližna i Ban Josip Jelačić čuvali Hrvatsku. Puno puta na Zemlji sila je pravda, a kada je u pitanju život Hrvata, moramo se sjetiti Ivana Paližne kao uzora Hrvatima. Zadar - Zagreb, 9. lipnja 2019. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |