STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA - SHZ

05.10.2011., srijeda


REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC – NEZAKONITOSTI KOJE SU DOVELE DO PROPASTI TVRTKE
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA BENKOVAC

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST



REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC – NEZAKONITOSTI KOJE SU DOVELE DO PROPASTI TVRTKE

RADNICI REGIONALNE VELETRŽNICE BENKOVAC OBRATILI SU SE STRANCI HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, PODRUŽNICI BENKOVAC O NEZAKONITOSTIMA KOJE SU DOVELE DO PROPASTI TVRTKE.

DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI NJIHOV DOPIS KOJI SU UPUTILI PREDSJEDNICI VLADE RH JADRANKI KOSOR

Poslano

1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. USKOK-u


U Benkovcu, 5. listopada 2011. godine

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA BENKOVAC







REGIONALANA VELETRŽNICA BENKOVAC d.d.
Benkovačke bojne 17
23420 Benkovac

Benkovac, 12. svibnja 2010. g. i dopune u kolvozu 2011.g.


VLADA RH
n/r predsjednici Jadranki Kosor


PREDMET: Regionalna veletržnica Benkovac (dalje: -RVB-)
- informacija o nezakonitosti koje su dovele do propasti tvrtke


Ovim podneskom Vas želim upoznati o nezakonitosti u RVB-u koje su dovele do njezine prezaduženosti i prodaje većinskog paketa dionica HFP-a (93,24%) za 1 kunu, a koje nezakonitosti nažalost traju do danas i sprečavaju njezinu privatizaciju.

Glavni akteri koji su odavno -stavili šapu- na ovu državnu tvrtku su
nedvojbeno lokalni političari koji su preko svojih članova NO-a i
Uprave namjerno doveli tvrtku u ovu fazu kako bi mogli ostvariti
stanovitu korist i svoje privatne interese.
Tko su oni, na koji način su upropastili ovu tvrtku i koji im je cilj
?- pokušat ću argumentirano odgovori na ta pitanja u predstojećem
tekstu.

Da bi ste shvatila važnost i vrijednost RVB-a pođimo redom od njezine kronologije osnivanja.

KRONOLOGIJA OSNIVANJA:

Na poticaj Vlade RH <> u Rimu tijekom 1996/97. god. izradio je Projekt izgradnje mreže veletržnica u RH.Temeljem toga projekta Vlada RH je u lipnju 1998. godine potaknula osnivanje Veletržnice Benkovac d.d.

Njena primarna funkcija je zamišljena kao logističko-sabirni
centar poljoprivrednih proizvoda sjeverno-dalmatinske regije (Zadarska i Šibensko-Kninska županija), što se može izraziti krilaticom <>. Okosnicu unutrašnjeg dijela regije predstavlja Benkovačko područje (Ravni Kotari), tradicionalno agrikulturno područje sa razvijenom proizvodnjom voća i povrća, poglavito vinogradarstvom i maslinarstvom.

Osnovicu projekta čine zemljište i objekti društva
Agroprodukt d.d. Benkovac koji je tad bio u 100% vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju. Isti se rješenjem Trgovačkog suda u Zadru 19. rujna 2003.g. pripaja Veletržnici d.d. koja istog datuma mijenja ime u Regionalnu veletržnicu Benkovac d.d.

Početak problema, bolje kazati nezakonitosti i pljačke ove tvrtke
počinje u samom startu njezinog stvaranja, odnosno 28.srpnja 1999.g.
kada direktor Veletržnice Ivica Prtenjača potpisuje sa direktorom
Nacionalne veletržnice d.d. Zagreb Zoranom Krsnikom Ugovor o pod
zajmu sredstava CEI za financiranje projektiranja i nadzor radova (
broj 02/99) , te 28. lipnja 2000.g. Ugovor o pod zajmu sredstava
EBRD-a (br. 3/00).
Ovdje treba naglasiti važnu činjenicu, a to je činjenica da ta
kreditna sredstva nikad nisu dana Veletržnici niti doznačavanjem
sredstava, niti izvođenjem radova. Ovu tvrdnju je lako dokazati jer za
sve izvedene radove na objektima RVB-a imamo dokumentaciju o tome tko ih je izvodio i od kojih sredstava.

Ovdje se postavlja pitanje: -Zašto gosp. Krsnik na sjednici NO-a
održanoj 24. 09. 2009.g. u svom očitovanju na postavljena dva pitanja
pravnika Gorana Nimca u točki 9. i 14. očitovanja, lažno tvrdi da su
Društva Agroprodukt i Veletržnica donijeli odluke o dokapitalizaciji
da bi podignuli temeljni kapital Veletržnice sa 110.000,00 kn na
5.010.000,00 kuna, i to na način da se u naravi radilo o ulaganju
dijela manipulativnog prostora u hladnjači s pripadajućim parking
prostorom i dr. pratećom infrastrukturom?

Dakle, čista laž, a to dokazujemo uvidom u poslovne knjige iz kojih je
vidljivo da su navedeni radovi rađeni isključivo iz sredstava HBOR-a
po posebnom kreditu, a ne po kreditu EBRD-a, kao i sa činjenicom da je 2.10.2001.g. na Glavnoj Skupštini Agroprodukta d.d. pod točkom 9.
donijeta Odluka o povećanju temeljnog kapitala ulogom u stvarima
(nekretninama) privatnim izdanjem dionica, odnosno prihvaćen je Ugovor o ustupanju nekretnina Agroprodukta društvu Veletržnici Benkovac, s kojim je povećan njezin temeljni kapital na iznos od 5.010.000,00 kn.

Oba ta sumnjiva kredita (EBRD i CEI) RVB vodi u svojim poslovnim
knjigama, kao obvezu društva. Isti su sad u fazi ovrhe koju je
22.03. 2007.g. pokrenuo Z. Krsnik.
Na prvo ovršno rješenje ovršenik RVB je morao, ali nije uložio žalbu.
Sumnjam da se to desilo na način da je Z. Krsnik kao član NO RVB-a
nagovorio tadašnjeg direktora Antu Marića da se ne žali i da sakrije
od pravnika ovršno rješenje.

Dokaz: Očitovanje NO-u Z.Krsnika od 24.09.2009.g., Zapisnik sa
konstituirajuće sjednice NO Veletržnice od 30.11.2001.g., Zapisnik
Glavne Skupštine Agroprodukta (OU-283/2001), žalba ovršenika - u
prilogu

Dakle, za izradu projektne dokumentacije i izvođenje
neophodnih radova, odobrena su sredstva od EBRD-a (Europska banka za obnovu i razvoj) i CEU (Srednjeeuropska inicijativa), u iznosu od 1.071.100,00 kuna. Kredit je trebao biti realiziran preko Nacionalne veletržnice Zagreb u ime RH. Pravni prednici, a jednako tako niti RVB nisu nikad dobili ta kreditna sredstva, niti su se plaćali radovi iz tih sredstava, osim što postoji neka projektna tender (natječajna) dokumentacija koja nije vrednija od cca 20.000,00 kn. Sada se sa kamatama za te kredite potražuje 2.331.195,00 kn.

Ne treba biti puno pametan i zaključiti da je Zoran Krsnik kao ovlašteni potpisnik u ime RH, nezakonito uskratio kreditna sredstava EBRD-a koja je trebala dobiti Veletržnica Benkovac. Isti je i dan danas na funkciji direktora Nacionalne veletržnice i nažalost član je NO-a RVB-a , za koju funkciju prima mjesečnu naknadu od 1500,00 kn(ranije 2700,00).
Istome je (kao i ostalima) tijekom 2009.g. nezakonito isplaćen veći
iznos (oko 50.000,00 kn) kao članu NO-a RVB-a iako nije bilo Odluke o visini nagrade za rad NO-a koju donosi Skupština. Naime, ti su "stručnjaci" na čelu sa predsjednikom NO-a Željkom Lončarom sami bez znanja vlasnika (HFP-a) na sjednici NO odlučili visinu i isplatu nagrade (mjesečno 2.700,00 kn) sa zaostacima na što je Fond reagirao nakon predstavke radnika i tražio da to vrate. Do danas nisu vratili već pripremaju novu Odluku o isplati navodno nekih zaostataka
zanemarujući činjenicu da nemaju pravo retroaktivno uzimati nagrade za period prije donošenja odluke Skupšine Društva. Protiv ove nezakonite isplate podignuta je anonimna kaznena prijava ali zahvaljujući političkom utjecaju Ž. Lončara ista je odbačena, a da bi prikrio tu nezakonitu isplatu Lončar podiže tužbu pred benkovačkim sudom i traži ono što je već primio.

U svrhu inicijalnih sredstava za izradu projektne dokumentacije RH se
preko Nacionalne veletržnice Zagreb zadužila kod EBRD-a u iznosu od 33.5000.000,00 DEM, i to za sufinanciranje Programa izgradnje mreža veletržnica u RH.
Po mom saznanju niti jedna nije do danas ostvarila svoj primarni cilj.
Što je sa tim sredstvima i kako su utrošena ?- sumnjam da Krsnika itko ozbiljno pita i da bilo kome polaže račune.

Vjerojatno Krsnik i dalje u ime RH potpisuje ovakve lažne kreditne
aranžmane. Kaznenu prijavu glede ove zlouporabe autor ovog teksta je proslijedio USKOK-u, ali vjerojatno ODO RH "neće da dira" u te
malverzacije radi mogućeg narušavanja ugleda RH kod ove europske
banke. Postoji vjerojatnost da je USKOK "spustio" prijavu ŽDO Zadar, za kojeg se zna da je još pod jakim političkim utjecajem, kao i PU Zadarska koja je puna kvazi inspektora i načelnika koji se aktivno
bave politikom i redovno se kandidiraju na lokalnim izborima.

Za sad se lokalna policija -vrti oko nekih sitnih propusta- tek
toliko da odrade pristigle anonimne kaznene prijave koje neriješene
kupe prašinu u ladicama, iako je dovoljno da jedan srednje obrazovani kriminalistički inspektor "baci oko" na sačuvanu dokumentaciju u RVB-u i u roku od par sati može da utvrdi da li se radi o nezakonitosti ili pak o nečijem podmetanju, tj.lažnoj prijavi.

Naravno da je Krsniku u interesu stečaj RVB-a , kojeg odavno
zagovara kako bi prikrio ove zlouporabe i nezakonitosti plasiranja
predmetnih kredita.


IMENOVANJE DIREKTORA

Sve direktore do sada je naravno postavljala (predlagala) lokalna
vlast na čelu sa gradonačelnikom Brankom Kutijom, koji su potvrđivani ( imenovani) na Nadzornom odboru.

Emil Stolić

Za direktora Veletržnice d.d. B. Kutija postavlja Emila Stolića koji
je tada bio ujedno i predsjednik N.O. Agroprodukta, dakle, daje mu
kompletnu vlast u ovoj tvrtki od samog starta osnivanja Veletržnice.

Zašto njemu i tko je Emil Stolić ?

Ukratko rečeno radi se o neobrazovanoj i neukoj osobi koja je jedva
završila srednju školu, a predstavlja se kao diplomirani pravnik. Zbog
sustavne pljačke ove tvrtke protiv tog "stručnjaka" vodi se kazneni
postupak pred Županijskim sudom u Zadru zbog zlouporabe položaja i
ovlasti i zbog prijevare u službi (IV K-65/06).

Što se tiče tog kaznenog postupka isti je beznačajan u odnosu koliko
je štete i lopovluka bilo za vrijeme njegovog mandata (smijenjen
2004.g.). Međutim, svim članovima nadzornih odbora je podmetao lažna izviješća i prikazivao stanje kao da je sve u redu, što je naravno
dovelo do blokade računa koja traje do danas, a dovelo je i do toga da
se nisu više plaćale obveze kako prema bankama tako i prema državnim vjerovnicima (porezna, hrvatske vode i dr.).
Stolić nije smijenjen zbog lopovluka niti zbog loših poslovnih poteza
već ga je politika (čitaj:Kutija) smijenila zbog zemljišta zvano
Sajmište (27 000 m2) koje RVB ima upisano u svom temeljnom kapitalu i u katastru, a isto je još 1998 uzurpirao Grad Benkovac.

Inače to zemljište predstavlja veliku investiciju za Grad jer se
svakog desetog u mjesecu održavaju tradicionalni sajmeni dani kada
iz nekoliko regija (Lika, Dalmatinska zagora, Dalmacija) oko deset
tisuća ljudi dođe u Benkovac. Samo na iznajmljivanje prodajnih mjesta Grad na taj dan prihoduje cca 100.000,00 kn.

Točno je da Gradu Benkovcu i gradonačelniku Kutiji Sajmište znači
puno, međutim, zar ne bi bilo poštenije da Grad i RVB sklope nagodbu o zamjeni nekretnina za tu turističko.poslovnu atrakciju.
No, gradonačelnik je isposlovao smjenu direktora Stolića za čijeg je
mandata podignuta tužba za Sajmište, a odmah nakon njegove smjene na 2. sjednici NO-a RVB-a traži i naravno donosi se odluka o povlačenju tužbe.

Sada Kutija zagovara stečaj kako bi definitivno dobio Sajmište i
osigurao kupovinu (90%) vrijednosti tvrtke u dražbenom sudskom
postupku osobi N.B.
Taj eventualni i budući dražbeni kupac u sudskom postupku bi na taj
način izbjegao sve ostale državne vjerovnike i oslobodio se
zaposlenih. Ova osoba sa inicijalima je direktor jedne tvrtke iza koje
se kriju talijanski poduzetnici, možda i mafija, a koje osobe nije
primjereno ovdje navoditi jer još nemam konkretne dokaze koji bi
potvrdili ovu moju sumnju.

Ante Marić

Nakon smjene Stolića, gradonačelnik Kutija postavlja za direktora još
jednog svog "stručnjaka" Antu Marića koji također ima srednju stručnu spremu sa završenim tečajem za menadžera, a koji se također lažno predstavlja, odnosno bilježi se i tvrdi da ima VSS.

Isti je nastavio raditi po modelu Stolića, a to je:
- ne plaćati obveze državnim vjerovnicima i bankama,
- nekontrolirano trošiti sredstva na razne donacije, reprezentacije,
bonove za mobitel,
- uzimati iz blagajne sredstva temeljem fiktivnih računa i lažnih
putnih naloge itd,itd.

U svezi loših poslovnih poteza najvažnije je spomenuti da su svi
krediti otkazani i da su banke (HBOR , HPB i Croatia osiguranje)
upisale fiducijalno vlasništvo na svim nekretninama, osim jednog
objekta (Strojarnica) i 12.000 m2 zemljišta.

Nadalje, naknadu za zaštitu voda (otpadne vode) koju je morala platiti
tvrtka Ostrea u iznosu od 327.000,00 kuna, preuzela je naša tvrtka
blokadom na računu, iako je iste Ostrea proizvela i po zakonu i
ugovoru morala platiti.
Što više, isti su kao zakupoprimci dviju poslovnih zgrada ugovorom
preuzeli plaćanje te obveze.
Mjesečna zarada od najma rashladnih devet komora (kapacitet rashladnog prostora 500 vagona) za mandata Stolića (2001 do 2004) i Marića (2004 do 2010) bila je 500.000,00 do 700.000,00 kn, a punih pet godina plaćala se samo neto plača radnicima i to oko 170.000,00 kn. Struja se mjesečno plaćala 60.000,00 kn. Putni troškovi radnicima, telefon, voda, plin, gorivo,uredski materijal i druge nazovimo nužne sitne obveze su bile cca 70.000,00 kn.
Iz gornjeg se može zaključiti da je minimalno mjesečno moralo ostati
cca 200.000,00 kn.
Godišnje je tvrtka zarađivala od najma komora i prodaje pršuta i
pancete, te usluge sušenja, od 5 do 6 milijuna kuna. Ta sredstva bi
bila dovoljna za normalno funkcioniranje i vraćanje svih kredita, a
ako i ne bi bila dovoljna, kredit HBOR-a se mogao bez problema
prolongirati.

Međutim, tvrtku je trebalo dovesti na vrijednost 1. kune i prodati je
nekom poduzetniku koji će vjerojatno dobro nagraditi sve one koji su
mu to omogućili.

Ovakvih štetnih i loših poslovnih poteza u tvrtki u nepunih zadnjih
deset godina je bilo previše, poglavito u poslovanju sa tvrtkom Ostrea
s kojom je RVB imala desetogodišnji nepovoljni ugovor o zakupu, a
direktor te tvrtke i sam se danas hvali kako je kupio sve direktore
RVB-a, te tvrdi da je u svoj notes pisao bilješke koliko je kome
davao za mito.

Kad je kriminalistička policija protiv dir. Ante Marića počela vršiti
istragu za njegove lažne putne naloge i fiktivne račune od večera
koje uglavnom nisu ni bile već su služile samo kao pokriće da iz
blagajne može podignuti novac, isti obolijeva od depresije (?) i
krajem 2009.g. donosi doznaku s kojom traži sporazumni raskid
menadžerskog ugovora iako mu je tek počeo drugi petogodišnji mandat.

Za njegovog mandata tvrtka je otišla u minus za 15 milijuna kuna,
najviše zbog neplaćenih kamata, dok je istovremeno na tuđim računima držao nenaplaćene milijunske iznose od naših komitenata, bez obračuna kamata. To je trajalo sve do 2009.g. kad sam nazvao šefa iz Porezne uprave Zadar i kazao mu da mora spriječiti gomilanje novca na računima RVB-ovi komitenata jer će netko s tim novcem kupiti tvrtku. Ovaj se opravdano ustrašio i poslao drugi dan svoje djelatnike koji su zaplijenili sve ugovore te su počeli donositi rješenja za preusmjeravanje duga. Na taj način porezna je skinula poreznom
obvezniku RVB-u nekoliko milijuna kuna, a i danas tako plijeni
sredstva našim dužnicima. Da to nisam napravio danas bi Jadran riba
iz Karlobaga (čitaj Lacić- Adria) kupili tvrtku sa njezinim novcem.

Neposredno pred lokalne izbore iz "provaljene" kase RVB-a nestaje
120.000,00 kuna, a lokalno stanovništvo sumnjiči B.Kutiju i A.Marića
da su lažirali tu provalu radi toga što im je žurno trebao taj novac
za kampanju, odnosno za grupu Prljavo kazalište koji za svoj večernji
nastup traže točno 120.000,00 kn. U maloj kasi koja je ostala
netaknuta bilo je 20.000,00 kn, koji iznos je "provalnik" ostavio.
Vjerujem da je namjerno taj iznos ostavljen za podjelu putnih
troškova radnicima.
Istraga je u tijeku, a interesantna je činjenica da je odmah drugi
dan nakon očevida zazidan prozor kroz koji je navodno lopov ušao, iako policija zbog rekonstrukcije događaja, nije to odobrila, niti smije to odobriti. U noći kad je navodno bila pljačka, bila su dva stražara
(jedan od tvrtke Ostrea i drugi od RVB-a), te jedan strojar. Odmah
sam zaključio da je provala inscenirana. Kad sam pročitao u novinama
da za svoj nastup -Prljavci- traže 120.000,00 kn
(slučaj Osijek), zaključio sam -to je to !.

Dokaz: zahtjev za sporazumni raskid, uvid u poslovne knjige, ostalo u
fazi istrage


Dražen Lokin

Nakon odlaska sa funkcije A.Marića dana 14.12. 2009. g. na 5 sjednici NO imenuje se novi direktor Dražen Lokin. Ovo je prvi direktor u ovoj tvrtki kojeg nije postavio B. Kutija već je to učinio predsjednik NO Željko Lončar na <> privatnog poduzetnika Branka Buingura zv. Som iz Pakoštana.
Bungur je izrazio želju za kupnju tvrtke u paketu pa se pismom
namjere obratio NO-u i HFP-u, a koji su temeljem toga i raspisali javni natječaj. Međutim, na taj natječaj se javio samo Bungur ali bez nužne bankovne garancije. Naravno da njegova ponuda zbog toga nije ni razmatrana.

Nakon toga isti doslovno naređuje direktoru Lokinu (oba su imali
zajednički obrt i kasnije osnovali tvrtku Slad) da u ovršnom postupku
maksimalno smanji vrijednost tvrtke kako bi istu kupio u drugom
dražbenom krugu za male pare.
U tome mu se suprotstavlja pravnik Goran Nimac koji u firmi vodi
antikorupcijski program, odnosno nezakonitosti i taj njihov plan
prijavljuje Uredu predsjednice Vlade RH.
Taj Ured pokreće provjeru pravnikovih navoda i nakon što se uvjerio u istinitost tih navoda pokreče inicijativu za smjenu direktora Lokina.
Međutim, par dana prije nego što je direktor smijenjen isti daje
izvanredni otkaz pravniku Nimcu kojeg sad neće v.d. direktorica Lidija Perić vrati nazad iako je inspektor rada utvrdio da se nedvojbeno radi o nezakonitom otkazu.
Protiv firme i direktora se vodi prekršajni postupak zbog
nezakonitosti u dodjeli otkaza a stručnjakinja L. Perić umjesto da
vrati pravnika dok sud po njegovoj tužbi ne riješi predmet, ista
angažira privatnog odvjetnika izvjesnog Vrkića iz Benkovca koji
preuzima sve njegove pravne predmete i masno se naplaćuje. Štoviše ne da mu niti pola plaće koja mu pripada jer prije dodjele otkaza
direktor se nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom što je
zakonska obveza. Istine radi treba pojasniti da je pravnik SDP-ovac i
da je to ključni razlog što ga L.Perić kao HDZ-ovka ne smije vratiti,
a kad je netko pita razlog ista odgovara: To je kadrovska politika
firme>>. Naravno da direktivu dobiva od Kutije kod kojeg redovno ide po mišljenje, ali po svemu sudeći -neće se dugo ritati-. Ovdje svakako valja iznijeti činjenicu da je samo u jednoj godini dotična gospođa L.Perić kao voditelj komercijale oštetila firmu za milijun kuna jer je davala osušene pršute na temelju lažnih bankovnih garancija prevarantima koji su nakon prijevare ugasili obrte i firme. Pravnik je pored tužbi pokretao i kaznene prijave protiv tih prevaranata, a tijekom postupka i suđenja saznaje da Peričinka nije baš naivno prevarena već se tu radi i o nečem drugom.

Kutija, dakle, po mojim predviđanjima ima namjeru osigurati nekom
lokalnom tajkunu prodaju tvrtke putem sudske dražbe koja je već počela od strane HBOR-a za kredit od 11,2 milijuna (glavnica 7 milijuna) i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji također dražbom naplaćuje svoj kredit od cca 4 milijuna kuna (glavnica 1,7 milijuna). To će kupiti u drugom ili trećem dražbenom krugu za nekih par milijuna kuna jer po odredbi članka 97. Ovršnog zakonu u trećem krugu nekretnina može biti prodana bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost.

Dakle, ove dvije banke kao ovrhovoditelji prodaju svoje fiducije ,
odnosno sve nekretnine osim Strojarnice, koja jedina sa jednim dijelom zemljišta ulazi u stečajnu masu (vrijednost cca 1,5 milijuna kuna), a iz koje imovine se neće nitko od radnika i od državnih vjerovnika naplatiti, već će stečajni upravitelj u tom postupku, kao što to u praksi biva - platiti neke nužne obveze i ostalo ostaviti sebi za
dugogodišnju plaću.

Trenutačno tvrtka čeka odluku HFP-a o pristigloj ponudi jedinog
ponuđača na nedavno završenom 5. natječaju.
Vas u svoje ime i u ime svih zaposlenih posebno molim da:
- spriječite stečaj, iz kojeg se, rekli smo, neće nitko naplatiti,
- spriječite prodaju nekretnina sudskom dražbom (preko HBOR-a i kredit
HZZ-a servisiran preko HPB).

Što se tiče ponuđača tvrtke Slad neka se odluči temeljem zakona i
procjene osoba koji su mjerodavni odlučivati u tom postupku. Prema
mojim saznanjima radi se o ozbiljnom ponuđaču koji uspješno posluje i mogao bi u kratkom roku izvući tvrtku iz krize.

Naša tvrtka je potrebna ovoj regiji i rentabilna je samo ako se
spriječi pljačka. Zašto se pljačka nije spriječila ? -to treba upitati
Fond koji snosi najveću odgovornost jer je bio marioneta lokalne
politike i koji je direktorima i Nadzornom odboru tvrtke redovno davao razrješnice za daljnji neuspješan rad , što je sramotno, pogotovo kad se zna da su redovno bili mojim podnescima upozoravani o svim malverzacijama u tvrtki. Ovo mogu dokazati jer o tome imam svu dokumentaciju u svojoj arhivi.


- 21:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.