Tu sam i ja negdje. (:

[Playing: Zdravko Čolić - Ti si mi u krvi]
Već par dana započinjem pisat post jer imam toliko toga za napisat, a ne znam kako počet, otkuda ni s kojim riječima. Toliko toga mi se mota po glavi i baš zbog toga što se svašta mota ne znam više što je bitno a što nije. Mislila sam da ću ovog ljeta ispraznit sve suvišne misli iz glave, da ću u Zagreb otić bez ikakvih nebitnih misli, no prevarila sam se. Baš naprotiv, misli su se nagomilale, osjećaji pojačali i nebitnih stvari ima sve više. Borim se sa glupim mislima. Odguravam ih, ali ne ide. Stalno su tu, nameću se i žele postat bitne. Too much toughts.
[Playing: Natasha Bedingfield - Say it again]
Bojim se odlaska u Zagreb. Nove okoline, novog društva, faksa. Ne znam da li ću uspjet pronać društvo koje će bit dobro ko i ovo sada. Možda i hoću, ali ovo sada neće nitko nadmašit. Možda i hoće? Iako, već znam neke ljude iz Zagreba koji su mi jako prirasli srcu i koji će, kako je krenulo, bit/postat/ važan dio mog života. Zapravo želim u Zagreb, a opet ne želim. Želim otić gore, promjenit okolinu, a i Zagreb mi je uvijek bio grad u kojem ću studirat. Zagreb i točka. Nikakva Rijeka, Split ili inozemstvo. Samo Zagreb. A i volim taj grad. Jako ga volim. No strah me faksa. Snalaženja. Učenja. Strah me toga da li ću se uspjet disciplinirat. Jednostavno - strah.
[Playing: Natasha Bedingfield - I bruise easily]
U subotu je bio odličan izlazak. Zapravo fešta kod prijatelja. Stara ekipa iz razreda + još par jako dragih ljudi. Ipak, desile se stvari koje su me ostavile zbunjenom. Jako zbunjenom. Stvari koje nisam uopće očekivala. Uopće. Bez obzira što me sad te stvari zamaraju, te neke, lijeve, koje ne bi trebale, pokušavam ne razmišljati o njima, jer za samo 11 dana one više neće biti bitne. Jer ću bit u Zagrebu i ništa od toga više neće bit važno. Ništa. Ipak... neke stvari ne mogu pustit samo tako. Ne mogu.
[Playing: Plain White T's - Hey there Delilah]
Francuz. Onaj iz Barcelone. Dolazi. Zbog mene. *uzdah*

Nesvjesno opet uplovih u ono moje dobro poznato "wanna have someone beside me" stanje. Razmišljam o glupim stvarima i razmišljam o nemogućim stvarima. Zamaraju me neke sitnice koje su tako nebitne. Pokušavam ne razmišljat o tome, ali bježi. Jednostavno bježi. Onda još i pročitam sve one "happy sam s njim" postove i padnem u totalnu komu. Kad ću ja napisat "happy sam s njim post" i kad će moje "wanna have" preć u "have"? Ne tako skoro, očito. Ne znam uopće zašto se zamaravam time, ali jednostavno da. [Playing: Natasha Bedingfield - Soulmate]
Postajem ko stara baba. Uopće mi se neda van. Ove moje iz kluba su u petak imale pijanku. Meni se nije dalo. Samo želim nekog da ga mogu petkom navečer nazvat, otić kod njega doma(ili kod mene), stisnut se uz njega na kauč i gledat s njim glupe serije i filmove. Dosadno je stalno gledat sam glupe serije i filmove. Al dobro, barem imam jednu osobu s kojom ih komentiram preko mobitela. Al naravno da mi to, u ovom raspoloženju u kakvom sam sad, nije dosta. Želim nešto opipljivo. Samo moje. Jedno i normalno. Da. Možda dođe. Sad brzo. [Playing: Natasha Bedingfield - Unwritten]
Sebična sam. Možda. Glupa. Vjerojatno imam ispred sebe to što bi htjela, al ne vidim. Koncentriram se na osobe i stvari koje nisu vrijedne moje pažnje. Interesiram se za ljude koji su... sve samo ne ono što bi trebali biti. Tražim nemoguće. Tražim savršeno. Nađoh divnu osobu. Al opet sam ja u pitanju. I moja glupost. Neka glupa razmišljanja, i tako svašta nešto. Nešto šta ne bi trebalo bit. A ja bi se, za promjenu, samo mogla opustit. Prepustit. Bez obaveza, razmišljanja i sličnih gluposti. Al ne mogu. Previše odlučujem razumom a premalo srcem. Takva sam. A mogla bi... za promjenu. Prepustit se. Jel da? (Retoričko.) [Playing: The Fray - How to save a life]
Mogla bi prestat baljezgat. Tužakat se. Mogla bi. Jer mislim da sam ipak odraslija od tih gluposti. Al očito nisam. Stalno smatram za sebe da sam zrelija od nekih ljudi mojeg godišta, a na kraju shvatim da zapravo nisam. Da sam još uvijek jako djetinjasta, iako se trudim to ne biti. Želim napokon razmišljati zrelije. Ne želim bit starija. Sasvim su mi u redu ove godine koje imam, ali želim razmišljati zrelije. Dobro bi došo i dečko koji razmišlja zrelije. Ali ništa. Ništa. Potrudit ću se. Hoću. Because I wanna have someone beside me. [Playing: Natasha Bedingfield - Single]



P.S. Našla stan.