petak, 01.06.2007.

I can do it! (Can I?)

Listening to: Tragedie - Eternellement

Noć je valjda doba dana kad profunkcioniram jer tek onda stanem i počnem razmišljat. Previše razmišljat. I ne, ovaj put me ne peru ljubavni problemi, drame, itd... Nego, ni više ni manje, prijemni. Da, dobro ste pročitali, prijemni.
U osnovnoj školi sam prolazi s 5, i u srednjoj također. Drago mi je što sam se mučila ove 4 godine, jer sam sada oslobođena mature i mogla bi - kad bi htjela - ljenčariti po cijele dane, gledati tv, prežderavati se... Ali ne, ja sam se primila učenja. Priznajem, u ponedjeljak i utorak sam se izležavala ali jučer sam počela učit. Znam, sigurno mislite da se sprdam, ili da sam štreberica, ali eto, ja barem priznajem. Prošla sam cijelu knjigu prvog razreda iz povijesti, prošla sam skripte ("skraćene") i pitanja iz skripti. Well, nadam se da mi je bar nešto od toga ušlo u glavu. Sutra prelazim na drugi razred...
No, bez obzira što sam već sad počela učit, strah me. Da, užasno me strah. Ne znam kako vi drugi (maturanti), al mene užasno strah da neću upast na fax. Iako mi svi tvrde da sigurno hoću. Kome god kažem da neću upast na fax, svi počnu istu spiku "Ma da, baš ti... ako ti ne upadneš onda neće nitko... bla bla bla...", kao da sam ja ne znam šta. Einstein ili štatijaznamko. Nisam. A to me nimalo ne tješi. Osim tog glupog straha da neću upast, još me više strah toga da ću razočarat ljude koji u mene vjeruju - roditelje, bratića, rodbinu, frendove... Ne znam, više bi me bolili njihovi razočarani pogledi nego to da nisam upala na fax.

Listening to: Emma Daumas - Tu seras

Sumnjam u sebe i svoje znanje. Znam da ga imam, nisam glupa, ali svejedno... stalno me nešto kopka, a kad god pomislim na prijemni osjetim neugodan osjećaj u trbuhu (uz one žmarce koje, da, još uvijek osjećam). Bojim se da će sve to što sada učim, na prijemnom - isparit. Da ću pogriješit sve odgovore ili da ću riješit manje nego što je potrebno. A pogotovo me strah povijesti. Zato sam počela učit mjesec i pol ranije. A kako je tek onima koji imaju maturu. Ne želim ni zamišljat pod kakvim bi stresom onda bila. Blah... glupa paranoja.



01/06/2007 00:39:44

On: Baš mi fali kad se ne čujemo... znam da već spavaš, al svejedno, slatke snove ti želim...



Uzdah. Žmarci


Listening to: Sandi - Malena

| Komentari (9) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.