subota, 30.12.2006.

: insomnia.moš mislit.opaljena. :

Opet ne mogu spavat. Već par noći se vrtim po krevetu i ništa. Oka sklopit ne mogu. Saznah danas uzrok tome, ali nekako mi se više čini da je stvar u tome što previše razmišljam. A ne bi smjela razmišljat. Ne bi htjela razmišljat. Al očito me razum baš i ne sluša. Srce lupa tristo na sat i razmišlja skupa s razumom. Makar ta kombinacija ne bi trebala bit u dogovoru. Imam osjećaj da upravo tipkam nekakve nesuvisle rečenice, ali baš me briga. Čitala sam maloprije neke postove sa starog bloga, i dok sam ih čitala sam imala osjećaj da su bili puno zreliji nego ovi koje sada tipkam. Kao da sam izgubila ono nešto. Žao mi je zbog toga. Žao mi je što gubim onaj neki zaigrani i dječji dio sebe. Možda se previše opterećujem s onim što me čeka. Sa faksom i time. Čak razmišljam i o onom nakon faksa. Ma bravo ja. Uništi si mladost sa prebrzim odrastanjem. Clap clap za mene. Ajde, svi mi zaplješćite. Glupa, glupa, glupa ja.
Htjela bi da dođe. Slatko. Usnice. Mekano. Živahna (:. I jedan naopaki smajl. Ono. Nova godina. Zabavno. On. Tu negdje. Barem da vidim. Ne znam. Četvrtak, zabavno. Krasno. Crna kapica sa šiltom. Želim. Tražim. Naći ću. Opet sam paranoična. Previše senzibilna. Prebrzo povezana. Komplicirana.
Razmišljam o tome da možda prestanem pisat blog. Barem na neko vrijeme. Baš zbog toga jer mi fali ono nešto. Više nisam zanimljiva. Malo ljudi me čita. I istina, blog bi trebao bit mjesto na kojem ću se ispuhat, i koje pišem radi sebe, ali priznajte, svi vi pišete blogove jer želite da vas netko čita. Da to nije istina, pisali bi na papir ili eventualno u Wordu, i spremali to negdje da nitko ne vidi. Recite mi da nisam u pravu.
Imam par stvari koje moram ispunit ovu godinu. Nisam razmišljala puno o njima, al su mi pale na pamet. 1. prestat se trovat 2. proć i 4. razred s 5 3. nastavak na 2...ne ić na maturu 4. napisat dobru maturalnu radnju (5) 5. učit za prijemni puno puno 6. upast na Pravni fakultet 7. dignut srednjaka svim ljudima koje ne volem 8. provest ljeto sa dragim frendicama iz srednje i učinit ga nezaboravnim 9. napravit slika toliko da ispunim 10 albuma, i to sve sa prijateljima 10. fotografirat svijet oko sebe 11. više poštivat ljude koje to zaslužuju (mamu i tatu, npr.), a manje one koji to ne zaslužuju 12. volit 13. obnovit prijateljstva koja nisu trebala past u zaborav 14. uzet svaki mjesec barem 1 dan za sebe i odmorit mozak, duh i tijelo 15. uživat u svakom trenutku, svakoj sekundi i pokušat ju zapamtit.
Da... šta nesanica radi od čovjeka. Idem popit kavu, možda zaspem.

| Komentari (12) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 25.12.2006.

Sretan Božić svima.

Ovih dana nema inspiracije.
Uživam, kuliram...

Uzimam odmor.

| Komentari (6) | Isprintaj | #

srijeda, 13.12.2006.

: crvene lampice. bez krivog shvaćanja. :

Pokušaj postavljanja crvenih lampica na ogradu završio je neuspješno.
Kraljica Majka krivo je shvatila skidanje mojih lampica,
a Otac zamaravao pitanjem "Zašto?" dok se nisam rasplakala.
Kraljica Majka se rasplakala jer je mislila da je ona kriva.
Otac me tjerao da joj se ispričam iako nisam ništa krivo napravila.
I tako sam ja završila u jednom kutu svoje sobe plačući.
Postavljajući si pitanje zašto me uvijek krivo shvate
i zašto sam uvijek ja ta koja se mora ispričat.
Ispričala se nisam, jer nisam imala zašto.
Na kraju mi se Kraljica Majka zavukla u krevet i rekla da joj oprostim.
Oprostila joj jesam s napomenom da nisam imala za šta.
Ili je PMS u pitanju, ili moja senzibilnost.

Ustala sam se jutros s mišlju kako mi od danas
ništa više neće pokvarit ove božićne dane.
Ni neuspješno postavljanje lampica,
ni 60 stranica povijesti,
ni ispit iz matematike i likovnog,
ni esej iz filozofije.
N.I.Š.T.A.
Pripreme za maturalnu zabavu teku savršeno,
učim bez problema (osim što me leđa ubijaju),
i bez obzira što mi fali vremena, sve stižem napravit.
Ponosna sam na sebe.

Napokon je malo zahladilo.
U ponedjeljak sam se smrzavala na putu prema kafiću.
Kad sam ušla, unutra toooplo.
Naručila bijelu kavu i zgrijala se.
A na licu osmjeh.
Ova želja iz prethodnog posta ostvarena. (:
Al mislim da će mi osmjeh nestat s lica
kad budem morala u kupovinu poklona.
Joj. joj.

Imam samo jednu božićnu želju:
(mobitel i parfem ne ubrajam. lol.)
polu-satna ili cijelo-satna masaža.

Neko zainteresiran da me razveseli? (:

| Komentari (9) | Isprintaj | #

nedjelja, 03.12.2006.

: samo "ok" :

Rekli su mi kako je najgori u gradu i kako ne bi trebala bit s njim.
I bez obzira na to mene sve vuče k njemu.
I nije mi bitno dal ima dobru frizuru, i dal se lijepo oblači...
Nekako mi je sam po sebi dovoljan.
Dovoljan mi je samo jedan njegov osmjeh.
Jučer ga nije bilo na njegovom licu.
I to je bilo dovoljno da mi cijeli večernji izlazak na kraju bude "ok".
A opet... imam osjećaj kao da ne mari za mene.
Možda sam ja previše posesivna?
Ma nisam... nisam to nikad bila.
Želim to riješiti s njim. Odmah. Brzo. Što prije.
A vrijeme nam nikako ne ide u prilog.
Fali mi... ma što god on mislio.
I neću ga tako lako pustit... ma što god drugi govorili.

×××

Želim zimu. Onu pravu zimu.
Kada vani promrzneš. Uđeš u topli prostor crvenih obraza.
Zagriješ se uz šalicu tople čokolade. Pričaš s frendicama.
Volim Božić i vrijeme oko Božića.
Onda je sve nekako... toplo.
Sve je tako lijepo i mirno. Brojim dane.

×××

Pripremam se za fax.
Skupljam materijale. Prijemne od prošlih godina.
Napokon sam odlučila. Idem na Pravo.
To je to. Sve me više vuče.
Ne žalim. Za sada.

×××

Nemam inspiracije za pisanje.
Valjda mi se treba dogodit nešto loše da ju nađem.
Ah...onda ću se načekat. Nadam se.

Volim... sve...
Ovih dana... jako volim.

| Komentari (15) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.