Rekli su mi kako je najgori u gradu i kako ne bi trebala bit s njim.
I bez obzira na to mene sve vuče k njemu.
I nije mi bitno dal ima dobru frizuru, i dal se lijepo oblači...
Nekako mi je sam po sebi dovoljan.
Dovoljan mi je samo jedan njegov osmjeh.
Jučer ga nije bilo na njegovom licu.
I to je bilo dovoljno da mi cijeli večernji izlazak na kraju bude "ok".
A opet... imam osjećaj kao da ne mari za mene.
Možda sam ja previše posesivna?
Ma nisam... nisam to nikad bila.
Želim to riješiti s njim. Odmah. Brzo. Što prije.
A vrijeme nam nikako ne ide u prilog.
Fali mi... ma što god on mislio.
I neću ga tako lako pustit... ma što god drugi govorili.
×××
Želim zimu. Onu pravu zimu.
Kada vani promrzneš. Uđeš u topli prostor crvenih obraza.
Zagriješ se uz šalicu tople čokolade. Pričaš s frendicama.
Volim Božić i vrijeme oko Božića.
Onda je sve nekako... toplo.
Sve je tako lijepo i mirno. Brojim dane.
×××
Pripremam se za fax.
Skupljam materijale. Prijemne od prošlih godina.
Napokon sam odlučila. Idem na Pravo.
To je to. Sve me više vuče.
Ne žalim. Za sada.
×××
Nemam inspiracije za pisanje.
Valjda mi se treba dogodit nešto loše da ju nađem.
Ah...onda ću se načekat. Nadam se.
Volim... sve...
Ovih dana... jako volim.
Post je objavljen 03.12.2006. u 22:19 sati.