srijeda, 04.10.2006.

Nakon što me par dana lovila emocionalna kriza, kad je moje raspoloženje konstantno osciliralo, situacija se napokon smiruje. Stanje u glavi je još uvijek sprčkano ali polako i to rješavam. Još uvijek nisam izabrala fax, ali polako shvaćam što bi htjela. Polako shvaćam koje stvari me zanimaju. Problem je i taj što mene zanima puno toga pa je teško odlučiti. Ali barem jednu stvar imam – mislim da sam pronašla temu za maturalni rad. Iako su mi profesori rekli da je tema zahtjevna (jer spajam dva predmeta) ne smeta me. Bit ću oslobođena mature (najvjerojatnije) pa će mi sva pažnja bit usmjerena na pisanje maturalnog rada. Ju-hu! (prštim optimizmom)
×××
Ne volim jednu stvar – ne volim kada ljudi zaključuju neke stvari na temelju onog što samo pročitaju ili što su čuli negdje, od nekog. Ne može ta osoba znati u kakvoj sam situaciji sada, kako se osjećam sada, što želim, itd… Ne može! I kad me na temelju toga osuđuju. Ma znaš šta…evo vam svima srednjak! I onda ja zbog toga osjećam grižnju savjest, jer sam kao, napravila nešto krivo. Ma još i to mi fali. Ja ću živjet svoj život i nitko mi neće govorit šta da radim, kako da se osjećam i što da o kome mislim.
×××
Offtopic: on,on,on,on i on… previše riječi „on“ u mom životu. Previše muškog roda oko mene. A ono što ja hoću nije tu. Zato opet dižem srednjaka – muškom rodu. Neću da me se dira, neću da me se gnjavi, neću da me se voli. Ne na taj način. Ne dirajte me. Ne želim imat posla s nikim od vas. *fucku*
×××
Kako ti samo jedan događaj može promijenit pogled na neku stvar. I da, nemojte se zanosit krivim stvarima. I nemojte pisat svoje osjećaje, jer će to netko uvijek krivo protumačit. I nemojte dopustit da netko od vas radi ono što hoće. Vi ste svoji i ne dajte to.
Kako neke stvari mogu razjebat čovjeka…

„…You can travel the world
But you can't run away
From the person that you are…“

Zaboravih… Rekao je jednom Matoš: „Ljudi praštaju sve osim iskrenosti.“

A „TI“, da, baš ti… Jednom si me takvim svojim ponašanjem sjebao, ali više nećeš. Jaka sam i mogu to izdržat. Jer više nisam dijete, ma koliko god ti htio da ja to budem.



P.S. Ako želite da vam nešto hladi guzicu, nakon sranja ju obrišite Zewa softis-menthol maramicama. *svič*

| Komentari (12) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.