utorak, 27.06.2006.

...26.6.2006....

Već sam zaboravila kako je to sjediti na mom balkonu u ponoć, uz zvukove RHCP-a i jednostavno uživati u svježem zraku i pogledu na zvjezde. Zaboravila sam i kako je to hodati bos po travi mokroj od rose... Zaboravila sam, ali sam se danas prisjetila. I osjećaj je još uvijek predivan, kao što je i bio. Toliko živaca sam danas izgubila, a opet odlazim u krevet nasmijana lica, sretna i zadovoljna. Kako to? Pa zbog zvjezda, zbog zraka, mira, trave (Ribac, niti ne pomišljaj), bosih nogu... Sve što se u meni danas nagomilalo, svi problemi, sva živciranja...sve je to samo nestalo.I iako nemam uz sebe nekog ko će sa mnom hodat bos po mokroj travi, sretna sam. Ne zamaram se više tim stvarima, jer imam divne ljude oko sebe koji će ovo ljeto učinit nezaboravnim.
Još jučer sam mislila da imam gomilu problema...a sada? Sada je sve tako nevažno... jer ipak, ljeto je... More, sunce, sol na koži, stari i novi prijatelji - zajedno, muzika, ples, zvjezde, noć, putovanje, novi ljudi, običaju, nove stvari, family, ja... Moje ljeto. Moj odmor.

Raspuštam snove kao zlatnu kosu.
Pretvaram ih u nešto lijepo.
Pretvaram ih u stvarnost.
I ono što nodosi sutra nije važno,
jer sada sam tu. Dišem i živim.
Zatvaram oči, širim krila i letim.
Letim tamo gdje me svi znaju.
Jer ja znam svih.

Hvala *V*-u na Yellow Ledbetter... *love*...
| Komentari (17) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.